O JEDINOSTI BOŽIJOJ 2O JEDINOSTI BOŽIJOJ Metod upućenosti stvorenja III Preostalo nam je da razmotrimo još par pitanja koja su u izravnoj vezi s našom raspravom o uputi. Na kraju prethodnog poglavlja ukazali smo na jedno od njih; radi se, dakle, o fenomenu nadahnuća ili inspiracije. Pitanje koje se postavlja pred nas glasi: da li su znanja koja je čovječanstvo steklo isključivo plod promišljanja i iskustva, ili su, manje ili više, u proces stjecanja sveukupnog ljudskog znanja upliva imali i neki drugi faktori?. Na prvi pogled, kazali bismo da su stvari tu poprilično jasne: svo znanje koje čovječanstvo posjeduje rezultat je stečenih iskustava ili, pak, plod umovanja i zaključivanja. Čovjek je, znači, postepeno stjecao iskustvo i na temelju tih iskustava ostvarivao određene sigurne spoznaje. Ako bi ovo bilo tačno, mogli bismo kazati da je u procesu stjecanja znanja upliva imao samo i jedino aktivni uzrok, to, naravno, govoreći filozofskim vokabularom. Jer, takovrsno znanje jeste specifičan oblik posljedice. Ako je to znanje formirano isključivo na temelju iskustva, onda je to iskustvo aktivni uzrok, a znanje koje smo o tome stvorili u svijesti njegova posljedica.
|