Tragedija na Kerbeli 3

Uticaj na jezik i knjizevnost

Na stotine hiljada stihova koji opisuju razne epizode sa Kerbele i u pohvalu Huseina, napisano je na mnogim jezicima. Rawzih Hvani u Iranu i Iraku, i Medzlis i Zakiri u Indiji i Pakistanu dali su nove standarde obrazovanja u proucavanju religije. Napisano je na hiljade knjiga sredinom devetnaestog vijeka, doslo je do novog razvoja u kulturnim i knjizevnim krugovima Indije. Dotada jos ne toliko primenjen i nepopularan oblik poezije je usao u siroku upotrebu. To je bio MERTIH, na Urdu. MERTIH je zbirka sesteraca. Ona se sastoji od cijelih izvjestaja raznih istorijskih dogadjaja, a uglavnom Kerbele. Udarna osobine ovoga je recitovanje, koje se obavlja uz slikovit prikaz i glumu ispred Medzlisa. To je kod publike stvorilo istinske prizore i tako uvjelicalo ljepotu poezije.

Mir Babar Ali Anis je bio jedan takav pjesnik. Rodjen je u Laknou sjevernoj Indijskoj provinciji, oko 1805-e godine. Genij njegove poezije lezi u tome sto je za jednog pjesnika opisao istorijske cinjenice uz besprijekornu tacnost, a uz to zadrzao literarnu ljepotu i vjestinu jezika.

Anis je za svog zivota napisao oko 200.000 stihova. U jednom od svojih MERTIHA on opisuje scenu jutra Asure, kad Huseinov sin Ali uci EZAN za jutarnji namaz. Metafora koju je upotrebio je: To je bio slavuj koji pjeva u basti Poslanstva.

U drugoj Mertihi, Anis opisuje ocajnicku Abasovu borbu koji odsjecenih ruku, kozu sa vodom nosi u zubima i stiti je od strijela. Uporedjenje koje je ovdje upotrebio jeste: Lav, koji u svojoj celjusti drzi svoju zrtvu"
Stvarna ljepota ovog uporedjenja premasuje ocevidnu slicnost dvije situacije. Lav je poznat kao kralj dzungle. Nijedna druga zvijer ne usudjuje se da mu pridje. Ali postoji jedna zivotinja koja stvarno moze da ubije lava. To je divlji pas, koji za lavom, dok on ne uhvati svoj plijen ide na razdaljini i u coporu. Onda citav copor skace na lava i pokusava da mu zgrabi plijen. Lav je ponosan i nece da se odrekne plijena, i zato sto svoj plijen nosi u celjusti, izgubio je najefikasnije oruzje za odbranu od divljeg copora. Divlji psi se bacaju na lava sa svih strana i konacno ga ubiju. Poredjenje ponositog lava koji drzi svoj plijen sa ranjenim Abasom, savrseno je u tome sto je on pokusavao da sacuva kozu sa vodom od strijela neprijateljskih vojnika i konacno za nju dao svoj zivot. Slicno, izjednacavanje neprijateljskih vojnika sa coporom divljih pasa, bezuslovno pokazuje njihovu podmuklu, razvratnu i gramzivu prirodu, i kako su prezrivo obuhvaceni u Anisovom vidjenju. Ljepota poredjenja se dalje pojacava kad razmotrimo cinjenicu da rijec "Abas" u Arapskom znaci "ljuti lav".

Uticaj na ljudku filozofsku misao

Postoje dva aspekta Islama kao religije: duhovni i svjetovni.
Dok se od Muslimana ocekuje da vodi normalan ovozemaljski zivot, zaradjivanjem sredstava za njega i brigom za porodicu i odnosem sa komsijama itd, od njega se isto tako ocekuje da niposto ne zaboravi kraj koji je odredjen za sva bica, a to su smrt i naredni zivot.

Neophodno je da Musliman ucini svjestan napor u stvaranju materijalnih dobara. Medjutim, on nikad ne smije da zaboravi na vjecni spas. Zbog toga, on ili ona moraju da ispune vjerske obaveze, a to su molitva, post, zekat, i opsti stav razuma gdje su ona ili on spremni da ucine zrtvovanje materijalnih stvari za duhovno postignuce.

Kad je Islam poceo u Mecci, naglasak je bio na duhovnom aspektu. Ovo se veoma jasno vidi iz stila Kur'anskih ajeta objavljenih u Mecci.
U Medini su bili naglaseni svjetovni poslovi i stvaranje zakona. Ovo je ocigledno iz stila Kur'anskih ajeta objavljenih u Medini.

Posto je postojala opasnost da zbog promjene naglaska u objavi Muslimani mogu zaboraviti duhovni aspekt religije, Kur'an u srednjem dijelu sura iz Medinskog perioda koji donose zakone, sadrzi ajete po vrsti srodne onima iz Meccanskog dijela objave.
Da navedemo dva primjera, cuveni ajet o prijestolu (Ajetul Kursi) pojavljuje se u sredini drugog poglavlja Beqare, a cuvena alegorija svjetla (Nur), pojavljuje se u sredini dvadesetcetvrtog poglavlja.