O džinnima

Jedan od najmanje shvaćenih vidova islamskog učenja u savremenom svijetu odnosi se na vrstu bića nazvanu d‍inovi (d‍inn), koje i Kur'an pominje na nekoliko mjesta. Razlog nerazumjevanju potiče od postkartezijanskog poimanja vaseljene, koje isključuje istančani i duhovni svijet, gdje stvarno pripadaju bića nazvana d‍ini, prema uobičajenom shvatanju kosmologije.

Da bi čovjek razumjeo značenje izraza d‍inn, mora prevazići shvatanje stvarnosti koje obuhvata isključivo svijet stvari i misli (ovaj paral‍ući dualizam koji shvatanje tradicionalne doktrine čini nemogućim) i krenuti ka svijesti o stupnjevitoj stvarnosti, koju sačinjavaju tri svijeta, duhovni, psihički i materijalni. Tada d‍inni mogu biti opredjeljeni kao bića koja pripadaju psihičkom, ili prijelaznom svijetu, (berzah), smjeڑtenom između ovog svijeta i svijeta čistog duha.

U kur'askoj terminologiji i literaturi hadisa d‍inni se vezuju za ljude (ins), a često se izraz: "al-d‍inn ve'l-ins" (d‍inni i ljudi) koristi vezano za vrstu bića na koje se Bo‍ije komande i zabrane neposredno odnose. Čovjek je načinjen od gline u koju je Bog udahnuo (nefeha) Svoju duڑu. D‍inni su u islamskom učenju grupa bića načinjena od vatre, prije nego od zemlje, i u koja je Bog, takođe, udahnuo Svoju duڑu. Otuda oni posjeduju duڑu i svjest kao čovjek i Bog je i njima objavio zapovijesti. Na svom sopstvenom nivou postojanja, oni su srediڑnja bića, baڑ kao ڑto su ljudi srediڑnja bića u ovom svijetu. Ali, za razliku od čovjeka, oni imaju nepostojane i "neutvrđene" spoljaڑnje oblike, tako da mogu poprimiti bilo koji oblik. To znači da su to prvenstveno bića duhovnog, a ne materijalnog svijeta, i da se pred ljudima mogu pojavljivati u raznim oblicima i pojavama.

Obzirom da su obdareni duhom, d‍inni, kao i ljudi, imaju odgovornost pred Bogom. Pojedini su "religiozni" i "muslimani". To su anđeli, duhovne sile koje čovjeka mogu voditi iz fizickog u duhovni svijet preko lavirinta prijelaznog svijeta berzaha. Drugi su zle sile koje su se borile protiv Boga, na isti način na koji su se neki ljudi borili protiv Bo‍anstva. Takvi d‍inni se poistovjećuju sa ڑejtanovom vojskom (D‍unudul ٹejtan) i to su opake sile koje su uticanjem na moć shvatanja (vahm) i zamiڑljanja (hajal), u njihovom negativnom aspektu, odvratile čovjeka od istine koju njegov um opa‍a zahvaljujući unutraڑnjoj svijetlosti koja ga nastanjuje.

U religijskom kosmosu tradicionalnog muslimana, koji je ispunjen Bo‍ijim materijalnim, psihičkim i duhovnim bićima, d‍inni imaju svoju posebnu ulogu. Od najobdarenijih oni se shvataju onakvima kakvi jesu, naime, za psihičke sile prijelaznog svijeta, podjednako korisne i zle. Kod ڑirih narodnih masa d‍inni se pojavljuju kao stvarna psihička bića različitih oblika i pojava, protiv kojih čovjek tra‍i pomoć od duha, često učeći ajete iz Kur'ana. D‍inni i sve ڑto se odnosi na njih tako na nivou ڑirokih masa ulaze u oblast učenja o demonima, magiju, itd., i ‍iva su realnost za ljude čiji um je joڑ uvijek okrenut ka prostranom svijetu psihe u njegovom kosmičkom aspektu. Musliman ovakvog mentaliteta ‍ivi u svijetu u kome je svjestan Boga, kao i anđeoskih sila, koje predstavljaju dobro, i demonskih sila, koje predstavljaju zlo. On svoj ‍ivot vidi kao borbu između ovih dvojakih elemenata u sebi i izvan sebe. Mada su d‍inni od dvije vrste, dobre i opake, on ih u svojim mislima najčeڑće poistovećuje sa demonskim silama koje čovjeka vode na stranputicu. Oni su oličenje psihičkih sila koje djeluju u njegovom umu i duڑi. Na teoloڑkom i metafizičkom nivou islama, postojanje d‍inna se razumije kao neophodni element u hijerarhiji postojanja, element koji povezuje fizički svijet sa viڑim nivoima realnosti.

  D‍inni su, osim toga, posebno srodni ljudima po tome ڑto je, kako je pomenuto ranije, u njih, takođe, udahnut Bo‍iji duh. A pojedini su od Bo‍ijih vjerovesnika, kao Sulejman, vladali podjednako nad ljudima i d‍innima, kao ڑto potvrđuje časni Kur'an.
Zapadni student islama ne mo‍e razumjeti značenje d‍inna, sem preko razumjevanja kroz tradicionalnu metafiziku, kozmologiju ili psihologiju. Samo kroz takvo razumjevanje ova bića i njihova uloga, za koje postoje podudarnosti u drugim religijama, dobijaju na značenju. Mi ne mo‍emo vjerovanje u d‍inne svesti na praznovjerje samo zatoڑto viڑe ne razumijemoڑta oni znače.

Ukoliko bi tradicionalnog muslimana upitali da da svoje miڑljenje vezano za cjelokupno interesovanje savremenog svijeta za psihičke fenomene, poniranje u psihički svijet putem lijekova i drugih sredstava, i pojave psihičkog porijekla koje su danas u porastu, on bi odgovorio da je mnogo toga vezano za ono ڑto on podrazumjeva pod d‍innom. On bi dodao da je većina d‍inna vezana za ove oblasti, na ‍alost, demonske i opake vrste, od kojih nema druge zaڑtite sem milosti koja potiče od svijeta čistog duha.

Napisao : Sejjid Husein Nasr