Samopoštovanje kod djece



Imati samopoštovanje znači imati dobro mišljenje o vlastitom karakteru i sposobnostima. Zaista je ono veliko blago, jer biti zadovoljan sobom donosi srcu mir i sreću. Samopoštovanje se razlikuje od oholosti. Kada osoba ima neke dobre osobine i /ili sposobnosti, svjesna je toga i zahvalna je (Allahu) zbog toga – to se naziva samopoštovanje. Praviti se važan zbog toga i smatrati se boljim od drugih – naziva se oholost. U osnovi, treba znati da sve dobro u nama dolazi od Allaha. Ta spoznaja eliminiše osjećanje oholosti i ostavlja samo osjećanje zahvalnosti i želju da se to dobro iskoristi na najbolji način.

Od veoma ranog doba djeca pokazuju želju da im se ukaže pažnja i oda priznanje. Nastoje da se u nečemu pokažu da bi zaradili priznanje i pohvalu. Ponekad, kada roditelji ne obrate pažnju, djeca počnu sa agresivnim ponašanjem da bi skrenuli pažnju na sebe. Postoje različita mišeljenja o porijeklu ove ljudske želje za priznanjem. Neki psiholozi vjeruju da ono potiče iz prirodnog poriva da se bude bolji od drugih. Drugi kažu da ono potiče iz samoljublja koje se nalazi u svakom ljudskom biću. Međutim, islamski učenjaci imaju drugu teoriju. U čovjeku se nalazi nešto Božije. Uzvišeni Allah kaže u Kuranu: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, … pa kada ga završim i udahnem u njega nešto od duha Moga, vi pred njim na sedždu padnite.” (K. 15: 26-27) . To nešto od Allahovog duha, svojom veličinom i plemenitošću, tjera čovjeka na traženje plemenitosti i ugleda. On osjeća potrebu  da bude cijenjen i potpuno je prirodno što se ne želi staviti u položaj poniznosti i niskosti. Sam Allah dž.š. kaže da je On čovjeku ukazao čast: “Zaista smo ukazali čast djeci Ademovoj …” (K.17:70).

Samopoštovanje igra važnu ulogu napretku i uspjehu u životu svakog ljudskog bića. Temelj ove veoma važne čovjekove osobine često bude izgrađen ili uništen u djetinjstvu. Koristi samopoštovanja kod djeteta su sljedeće:

·        Dijete koje je svjesno da posjeduje određene kvalitete, koje i drugi poštuju, zadovoljno je u sebi. Ovo će proizvesti razumno i mirno ponašanje. Nema potrebe za nastupima gnjeva i agresivnosti da bi se zadobila pažnja. Srećno dijete je ono koje sebe poštuje.

·        Takvo dijete vrednuje sebe i drži do sebe, pa su male šanse da uradi nešto što će ga poniziti. Ono neće biti lahko navedeno na ružno djelo od strane vršnjaka, jer će to smatrati nedostojnim njegovog položaja.

·        Dijete koje ima samopoštovanje ima povjerenja u svoje sposobnosti pa će uložiti više truda u postizanju viših ciljeva. U stanju je dati inicijativu za nove stvari i uključiti se u razne aktivnosti.

Nedostatak samopoštovanja uzrokuje sljedeće:

·        Kada dijete nema povjerenja u sebe teško će se pridržavati vlastitih principa pa će lakše podleći negativnim utjecajima. Pogledi i mišljenja drugih imat će za njega veliko značenje. Takva djeca su u većem riziku da podlegnu nagovarnju vršnjaka i budu uvučena u loše društvo.

·        Dijete bez samopoštovanja prihvata neuspjeh kao nešto što je zaslužilo. Neće biti u stanju da se motiviše niti će očekivati od sebe da postigne dobre rezultate. Ovakvo prepuštanje porazu priprema ga za buduće neuspjehe i lišava ga želje da uspije u životu.

·        Takvo dijete više pati od negativnih emocija kao što su bijes, zavist, razočarenje  i sl. Dijete koje ima povjerenje u sebe prihvata uspjeh drugog djeteta, jer zna da je i on također uspješan. Ali kada je ta spoznaja odsutna, ljubomora je prirodna reakcija. Često je bijesno na sebe ili čak na one osobe koje drži odgovornim za njegov neuspjeh. Tada postoji malo mjesta za srećno, zdravo osjećanje koje pomaže djetetu da postane emocionalno stabilna osoba.



1 2 3 next