Islam i globalni izazov: Izobličeno predstavljanje Islama od strane globalnih medija



Uvod

Ovaj rad istražuje prirodu aktualne medijske kampanje koja ima za cilj predstavljanje izobličene slike Islama, identificirajući nekoliko taktika korištenih od strane omalovažavatelja Islama i ukazuje na simbole tih taktika. Ovaj rad, također, predstavlja osoben odgovor na izazov koji postavljaju globalni mediji. Tvrdim da je medijska kampanja protiv Islama politički motivirana, vođena iz centara moći zapadnih društava koja u Islamu vide potencijalnu globalnu moć i alternativnu civilizaciju koja je sposobna zapadnu hegemoniju dovesti u pitanje. Istražujući nekoliko primjera iz globalnih medija, tvrdim da se kampanja pružanja izobličene slike Islama završava izjednačavanjem Islama sa nasiljem i agresijom, dok se nasilje i agresija nad muslimanima opravdava. Rad zaključujem predlažući nekoliko mjera u cilju odgovora na izazov globalnih medija.

Globalni poredak i globalni izazov

Naš pokušaj da razumijemo korijene aktuelnih napada na Islam i pokušaj njegove pogrešne prezentacije mora se početi sa istraživanjem odnosa između Islama i poznate realnosti na Zemlji. Jer, kao što ću na kraju i demonstrirati, takva nastojanja nisu puka slučajnost da kampanja protiv Islama prima svoj podstrek upravo iz određenih centara moći u zapadnim društvima – centara i uporišta globalnog poretka danas. Kampanja protiv Islama je svjestan i promišljen napor uspostavljenog globalnog poretka kako bi diskreditirao univerzalni sistem koji se predstavlja kao civilizacijska alternativa zapadnom sekularizmu. To je nastojanje da se podrijeva historijski pokret koji, kako to njegovi kritičari priznaju, ima potencijal da postane globalizirajuća sila. Aktuelni interes Zapada za Islamom datira od sredine 70-tih godina 20. stoljeća kada je islamski način života postao izborom ogromnog broja članova muslimanskih društava. Podmlađivanje islamskih ideja i prakse se osjetilo na svim razinama unutar društva, uključujući i područje procesa edukacije koje je uzimalo različite forme uključujući i intelektualnu i političku ravan.

Ovakav razvoj događaja je došao kao iznenađenje za mnoge zapadnjačke naučnike i političare koji su, dekadu prije, objavili trijumf zapadnog liberalizma i kraj Islama u muslimanskom svijetu. Daniel Lemer je, u knjizi Nestajanje tradicionalnog društva (The Passing of Traditional Society), iznio sljedeću procjenu o ulozi Islama u bliskoistočnom društvu: “Bilo da se radi o Istoku ili Zapadu, modernizacija postavlja isti elementarni izazov – ‘racionalistički i pozitivistički duh’ protiv kojeg se, tako izgleda, naučnici slažu, ali se i ‘Islam ostavlja potpuno bespomoćnim’. Faze i modaliteti procesa modernizacije su se, dakako, promijenili u posljednjih deset godina. Tamo gdje je nekad evropeizacija prodirala samo u viši nivo društva Bliskog istoka, utječući uglavnom na klasu neradnika, danas se modernizacija širi kroz značajniji dio populacije utječući na javne institucije kao i u privatnost ljudi sa svojim uznemirujućim ‘pozitivističkim duhom’”. (2)

Sve do kasnih 80-tih godina prošlog stoljeća, zapadna percepcija Islama je imala drastično drugačiju formu. Sa širenjem moderno prezentiranog islamskog učenja, kako prema Istoku tako i prema Zapadu, unutar i izvan muslimanskog društva – fenomen koji se često povezuje sa islamskim revivalizmom – mnogi eminentni naučnici na Zapadu su počeli posmatrati Islam ne kao umirujuću vjeru sa isključivo povijesnim značajem, već kao ogromnu snagu koja potencijalno prijeti zapadnoj globalizaciji. U svojoj mnogo čitanoj i visoko cijenjenoj knjizi, Kraj povijesti (The End of History), Francis Fukuyama je rekao slijedeće o Islamu:

“Istina je da Islam sadrži sistematičnu i koherentnu ideologiju, baš kao i liberalizam i komunizam, sa vlastitim kodom morala i doktrine o političkoj i socijalnoj pravdi. Poziv Islama je potencijalno uneverzalan, dosežući do svih ljudi kao ljudskih stvorenja, a ne samo do pripadnika određene etničke ili nacionalne grupe. Islam je, uistinu, porazio liberalnu demokratiju u mnogo dijelova islamskog svijeta, postavljajući ozbiljnu prijetnju liberalnoj praksi čak i u zemljama u kojima nije postigao direktnu političku moć. Kraj hladnog rata u Evropi je smjesta bio zamijenjen iračkim izazovom Zapadu, u kojem je Islam, svakako, bio značajan faktor.” (3)

Dok Fukuyama brzo prelazi na sljedeći odjeljak u kojem umanjuje relevantnost Islama na Zemlji jer “on praktično ne privlači pozornost van područja koja su kulturno islamska,” ali “ostaje činjenica da je Islam od strane autora shvaćen kao prijetnja zapadnom globalizmu, kao i to da je u stanju da ponudi ‘koherentnu ideologiju’ i da je ‘potencijalno univerzalan, dosežući do čovjeka kao ljudskog bića’.”

Gornji stavove je naglasio Zbigniew Brzezinski, američki državnik i strateg vanjske politike. U knjizi Izvan kontrole (Out of Control), objavljene ubrzo nakon raspada Sovjetskog Saveza, Brzezinski zvuči mnogo alarmantnije kada upozorava na islamsku ekspanziju u centralnoj Aziji, koja uzima zamaha, kako to on smatra, nakon što je raspad Sovjetskog Saveza rezultirao vakuumom moći:

“Obzirom da priroda ne podnosi vakuum, evidentno je da su snage izvana, posebice susjedne islamske zemlje, raspoložene pokušati ispuniti geopolitičku prazninu u centralnoj Aziji nastalu urušavanjem ruske imperijalne prevlasti. Turska, Iran i Pakistan već hitaju u proširivanju svojih utjecaja, dok mnogo udaljenija Saudijska Arabija finansira glavninu nastojanja s ciljem revitalizacije muslimanske kulture u regiji kao i vjerskog nasljeđa. Islam, prema tome, napreduje ka sjeveru, obrćući geopolitičku inerciju iz posljednja dva stoljeća.” (4)

Dok Brzezinski ne stavlja po strani sposobnost Islama da utječe na sociopolitičku transformaciju globalnih razmjera, on s pravom ukazuje na trenutna ograničenja savremenog islamskog revivalizma, reflektirana u odsutnosti konkretnog modela sprovođenja islamskih ideala u socijalnu realnost.



1 2 3 4 next