PRINUDA I SLOBODA I ‘EL-BEDA’



Koji je smisao predaje: Ni prisila ni prepuštenost samim sebi, već nešto između.



Pitanje 87: Predaja glasi: Djela Božjih robova nisu iz prisile, a nisu ni prepuštana sama sebi, nego su nešto između. [1]

Ustvari, šta je prisila (džebr), šta je prepuštenost samima sebi (tefvid) i šta je to nešto između toga dvoga?

Odgovor: Prisila (džebr) je to da rob Božiji nema nikave slobode u vršenju djela, a dok bi prepuštenost samima sebi (tefvīd) značila da čovjek ima potpunu slobodu da čini šta hoće bez da Bog ima ikakve uloge u njegovu djelu, a nešto između toga dvoga (emr bejne emrejn) značilo bi da su u djelo uključene i Božija volja i volja izvršioca.

Nešto šire pojašnjenje galsilo bi: Zastupnici ideje o prinudi kažu: “Sva ljudska djela odvijaju se potpuno po Božijoj zamisli. Rob Božiji pri tome nema nikakve uloge u djelu – takav rob je poput alatke u Božijoj ruci – htio ne htio, unaprijed planirano i predodređeno djelo će se dogoditi.” Veliki tumač (mufesir) Kur'ana Fahrudin Razi jedan je od onih alima koji se otvoreno zalaže za tezu o prinudi u izvršenju ljudskog djela.

A zastupnici slobode ljudskog djelovanja (mufāvidi) uvjereni su pak da će se ljudska djela odigrati u svakom slučaju, pa i u slučaju da čovjek zaželi učiniti nešto – a Bog ne zaželi isto – to će se ipak dogoditi.

Nešto između toga dvoga (emr bejne emrejn) - znači ono što Uzvišeni Bog zaželi da njegov rob svojevoljno uradi - kao što se to navodi u časnom ajetu:

وَمَا تَشَاؤُونَ إِلَّا أَن يَشَاء اللَّهُ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا



1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 next