Vjerovanje šija o kada i kaderu



 

 

Kada sam upoznao šitsku ulemu[1] i pročitao njihove knjige, otkrio sam novo o kada i kaderu. Imam Ali je najjasnije i najbolje objasnio onome kad ga je upitao o kada i kaderu: “Teško tebi, ti možda misliš da se mora desiti određeno i da je sigurno ono što je propisano. Da je tako, onda bi bili dokinuti nagrada i kazna, prestalo bi da važi obećanje i prijetnja. Allah, dž.š., je naredio svojim robovima, ali oni imaju pravo izbora, zabranio im upozorenjem, zadužio ih onim što je lahko, a On nije zadužio onim što je teško, za malo daje mnogo. Nije Mu se neposlušno, jer ih On može nadvladati, niti Mu se pokorava prisilom. Nije poslao poslanike za igru, niti je spustio knjige robovima bez ikakva smisla, niti je stvorio nebesa i zemlju i ono što je između njih bez značenja. To je mišljenje onih koji ne vjeruju, a teško onima koji ne vjeruju od vatre...”[2]

Kako je jasno rečeno! Nisam čitao ništa jasnije i jači dokaz koji upućuje istini od ovoga. Musliman je uvjerenja da su njegova djela proizvod i rezultat njegove volje i slobode izbora. Allah, dž.š., nam je naredio i odredio, ali nam je ostavio slobodu izbora i to su riječi Imama Alija: “Allah dž.š. je naredio Svojim robovima, ali imaju pravo izbora.”

Kao što nas je Uzvišeni Gospodar upozorio i zabranio nam, a opomenuo kaznom za neposlušnost, Imamove riječi upućuju da čovjek ima slobodu postupaka i može kršiti Allahove naredbe, ali u tom slučaju zaslužuje kaznu, a to su Imamove riječi: “Zabranio im upozorivši ih.”

Imam Ali više pojašnjava pa kaže da Allah, dž.š., nije pobijeđen nepokornošću, a to znači da ako Allah hoće da prisili Svoje robove na nešto, oni Ga ne mogu pobijediti u tome, što upućuje da im je ostavio i slobodu izbora u neposlušnosti i pokornosti. Dokaz tome su njegove riječi: “Istina je od tvog Gospodara, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje.” (Kahf, 29)

Poslije toga, Imam se obraća čovjekovu srcu i razumu da dopre do dubine njegova bića, nepobitnim dokazom da ako je čovjek prisiljen da nešto uradi, kao što neki vjeruju, onda bi slanje Poslanika i objava bili primjeri besmisla i besposlice, od čega je čist Uzvišeni Stvoritelj. Razlog slanja poslanika, neka je mir na sviju njih, i spuštanja objava jeste za dobrobit ljudi, njihovo izvođenje iz tmine na svjetlo, davanje korisna lijeka za njihove duševne bolesti, objašnjenje primjera za sretan život. Allah kaže: “Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu.” (Isra, 9)

Imam Ali završava svoje objašnjenje da je vjerovanje u prisilu kod djela isto kao vjerovanje “da su nebesa i Zemlja i ono što je između njih uzalud stvoreno”, a to je nevjerstvo i onima koji ovako tvrde, Allah prijeti džehennemskom vatrom.

Ako dobro pogledamo tvrdnje šija o kada i kaderu, naći ćemo da je to ispravno i pravilno. Dok, na drugoj strani, imamo jednu grupu koja je pretjerala pa tvrdi da je kada i kader prisila, a druga grupa da je to potpuna sloboda i da čovjek radi šta hoće. Imami Ehli-bejta došli su da isprave takva vjerovanja i razumijevanja, pa kažu: “Niti je prisila, niti potpuno prepuštanje, nego nešto između.”

Imam Džafer Sadik je dao jednostavan primjer kojeg svi ljudi razumiju, kadaje bio upitan šta znači “niti je prisila, niti potpuno prepuštanje, nego nešto između", pa kaže: “Tvoje hodanje po zemlji nije isto kao i tvoj pad na zemlju.” Ovo znači da mi idemo



1 2 next