Spajanje namaza



 

 

Ono što se još prigovara šijama jeste spajanje podne i ikindije namaza, akšama i jacije. Ehlu sunnet vel džemaat kad prigovaraju šijama, u isto vrijeme potvrđuje da oni čuvaju namaz, jer Allah, dž.š., kaže: “Namaz je vjernicima propisan u određeno vrijeme.” Prije nego što presudimo za ili protiv, moramo pogledati tvrdnju obiju strana o ovome.

Ehli sunnet se slaže da je dozvoljeno spojiti podne i ikindiju i to se zove džamu takdim, dozvolu spajanja na Muzdelifi u vrijeme jacije između jacije i akšama i to se zove džamu tehir. U ovome su saglasne sve islamske sekte, bez izuzetaka.

Razmimoilaženje između sunija i šija je u dozvoljenosti spajanju između podne i ikindije, akšama i jacije, tokom cijele godine bez ikakva posebnog povoda kao što je putovanje.

Neke hanefije kažu da nije dozvoljeno, čak ni na put, bez obzira što postoje jasni autoritativni tekstovi o dozvoljenosti spajanja namaza na putu i tako se ne slažu sa sunijama i šijama.

Malikije, šafije i hanbelije dozvoljavaju spajanje namaza na putu, ali se razilaze po pitanju dozvoljenosti spajanja zbog straha, bolesti ili kiše.

A šije imamije se slažu da je dozvoljeno spajanje namaza, bilo na putu ili ne, bilo zbog kiše, straha ili bolesti, i to po predajama koje prenose Imami Ehli-bejta iz čistog potomstva.

Ovdje mi treba njima da uputimo sumnje i optužbe, jer kad god su ehli sunnet navodili dokaze protiv šija, oni su im odgovarali da su ih Imami Ehli-bejta tome poučili i objasnili sve što je bilo nejasno i bili su ponosni što oni slijede Imame sačuvane od griješenja koji poznaju Kur'an i sunnet!

Sjećam se da prvi namaz koji sam spojio, podne i ikindiju, bilo je kad je imamio šehid Muhamed Bakir Sadr. Bio sam u Nedžefu i klanjao sam dotle odvojeno podne i ikindiju. Tog sretnog dana, izašao sam sa Sejjid Muhamed Bakir Sadrom u džamiju u kojoj je on bio imam. Tu je bilo još džematlija, ali su meni napravili mjesto odmah iza Sejjida. Kada smo klanjali podne, proučen je ikamet i za ikindiju, a ja sam sam sa sobom razgovarao da se povučem i njih ostavim da klanjaju. Ali, ostao sam i to iz dva razloga. Prvo, Sejjidova skrušenost i poniznost u namazu me navela da ostanem, jer sam poželio da se taj namaz produži što je moguće više. I drugo, što sam se nalazio na tom mjestu i bio sam najbliži od svih klanjača Sejjidu. Osjetio sam da me neka sila vuče njemu. Kada smo završili klanjanje i ikindije, svijet ga je okružio i postavljajo mu pitanja. Ostao sam sjediti iza njega, slušajući pitanja i odgovore. Onda smo otišli njegovoj kući na ručak. Iskoristio sam tu priliku, pa sam ga upitao o spajanju namaza.



1 2 3 4 5 next