Kuranske mudzize 2



Kur'anske Mudžize (Čuda)

Uvod

Allah je prije 14 stoljeća na Zemlju spustio Kur'an, knjigu koja služi kao vodilja ljudima. Cijelo čovječanstvo je pozvano da se pridržava normi koje su propisane u ovoj Knjizi da bi konačno našli svoj spas i oslobođenje. Ova posljednja Božija objava je ujedno i jedina uputa čovječanstvu od trenutka objavljivanja pa sve do Sudnjeg dana.

Jedinstveni Kur'anski stil i izvanredna mudrost koja je sadržana u njemu su nepobitni dokazi da je Kur'an Allahova riječ. Osim toga, postoji i još niz čudotvornih specifičnosti koje dokazuju da je Kur'an objavljen od strane Allaha. Jedna od ovih specifičnosti je činjenica da se u Kur'anu, objavljenom prije 1400 godina, nalaze određene naučne činjenice do kojih smo mogli doći jedino savremenom tehnologijom dvadesetog stoljeća.
Svakako, Kur'an nije naučna knjiga. Međutim, određene naučne činjenice, koje se na jezgrovit i mudar način izlažu u različitim Kur'anskim ajetima, čovjek je uspio otkriti tek korištenjem tehnologije XX stoljeća. Ove činjenice, koje nije bilo moguće naučno utvrditi u periodu kada je Kur'an objavljen, još jednom savremenom čovjeku dokazuju da je Kur'an Allahova riječ.
Radi razumijevanja naučnog čuda Kur'ana, potrebno je, prije svega, baciti pogled na naučni nivo vremena u kojem je Kur'an objavljen.
U VII stoljeću, kada je Kur'an objavljen, Arapi su gajili bezbroj praznovjerja i neosnovanosti o pitanju naučnih tema. Arapi, koji nisu posjedovali tehnologiju za istraživanje prirode i kosmosa, vjerovali su u legende koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Vjerovali su, naprimjer, da se nebo održava na visini, zahvaljujući brdima. Prema ovom vjerovanju, Zemlja je ravna i na svoja dva kraja ima brda. Smatralo se da ova brda, poput stubova, na sebi drže nebeski svod.
Dolaskom Kur'ana, međutim, uništena su i sva ova daleko primitivna vjerovanja, a ajetom "Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao..."(Ar-Ra'd, 2) okončano je sa njihovim dotadašnjim vjerovanjem da nebesa stoje na brdima. Iznesen je niz saznanja o još mnogim pitanjima koja su tada bila apsolutno nepoznata. U Kur'anu, koji je objavljen u periodu kada je čovječanstvo raspolagalo veoma malim saznanjima iz oblasti astronomije, fizike ili biologije, sadržani su mnogi ključni podaci o mnogim pitanjima od stvaranja kosmosa do nastanka čovjeka, od sastava atmosfere do ravnoteže koja vlada na Zemlji.
Sada zajedno pogledajmo jedan dio naučnih čuda koja se nalaze u Kur'anu.

Nastanak kosmosa

Pojavljivanje kosmosa se u Kur'anu spominje na slijedeći način:
"On je nebesa i Zemlju iz ničega stvorio! " (Al-An'am, 101)
Ova kur'anska činjenica je u potpunom skladu sa suvremenim naučnim otkrićima. Definitivan zaključak do kojeg je danas došla moderna astrofizika upućuje na činjenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano je da je cijeli kosmos nastao iz ničega, eksplozijom samo jedne tačke prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino naučno objašnjenje nastanka i početka kosmosa, koja je prihvaćena od strane svih naučnih krugova.
Prije Big Banga nije postojalo ništa zvano materija. Materija, energija i vrijeme stvoreni su u jednom nepostojanju koje se može definirati kao apsolutno metafizičko okruženje u kojem nije bilo ni materije, ni energije, pa čak ni vremena. O ovoj ogromnoj činjenici i otkriću, do kojeg je došla moderna fizika, Kur'an nas je obavijestio prije 1400 godina.

Veoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992. godine NASA poslala u svemir, registrirali su radijaciju za koju se pretpostavlja da predstavlja ostatak od Big Banga. Ovo otkriće je poslužilo kao dokaz teorije Big Bang koja predstavlja naučno objašnjenje činjenice da je svemir nastao iz ničega.

Širenje kosmosa

U Kur'an-i-Kerimu, koji je objavljen prije 14 stoljeća, u periodu kada još nije bila razvijena astronomija, ovako se govori o širenju kosmosa:
"Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga šire." (Az-Zariyat, 47)
Riječ "nebo", koja se spominje u aktualnom ajetu, na mnogo mjesta u Kur'anu koristi se u značenjima svemira i vasione. I u ovom slučaju upotrijebljena je u istom značenju. Kur'an je, dakle, već obznanio da se kosmos širi, a to je činjenica do koje je danas došla i nauka.
U naučnom svijetu je do početka XX stoljeća preovladavalo jedno mišljenje u smislu da "kosmos ima jednu statičnu, nepokretnu strukturu i da potiče iz vječnosti". Međutim, istrage provedene uz pomoć suvremene tehnologije, izviđanja i proračuni doveli su do saznanja da kosmos ima svoj početak i da se konstantno "širi".
Ruski fizičar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre početkom ovog stoljeća teoretski su proračunali da je kosmos u stalnom pokretu i da se širi.
Ova činjenica je, također, i dokazana određenim posmatranjima provedenim 1929. godine. Američki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomoć ogromnog teleskopa, otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem se sve konstantno udaljava jedno od drugoga, dolazi u značenju kosmosa "koji se širi". Činjenica da se kosmos nalazi u stalnom širenju svoju kategoričnost će postići, također, i kroz osmatranja provedena narednih godina.
Međutim, ova kategorična činjenica je stoljećima prije saopćena kroz Kur'an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan čovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni približna znanja. Pošto je Kur'an riječ Allaha, Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja.


Od prve eksplozije do sada, svemir se stalno širi jednom ogromnom brzinom. Širenje svemira naučnici uspoređuju sa površinom napuhanog balona.
Međusobno razdvajanje "nebesa i Zemlje"



1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 next