ŠIIJSKA ANTOLOGIJA



ŠIIJSKA ANTOLOGIJA (3)

 

 

Dio III: Duhovni zivot: namaz i dova

Za muslimana, neophodan licni pratilac u propovedanju Bozijeg Jedinstva jeste odanost Bogu. Spoljašnja dimenzija ove odanosti je oblikovana šerijatskim pravilima vezanim za ibadet: namaz, bilo obavezni ili preporucljiv, post, hodocašce, milostinja, itd. Ali, unutrašnja dimenzija odanosti muslimana je mnogo teza za poimanje. Za razliku od spoljašnje dimenzije, ne moze biti opisana tim brojem recenica. Ona se samo moze dokuciti kroz proucavanje zivota i duhovnog sjaja svetih ljudi. Jedno od najintimnijih zaticanja pobozne muslimanske duše jeste pri dovi

Molitva se u islamu moze podijeliti na cetiri osnovna oblika: namaz (salat), dova (du´a), litanija (wird) i zikr (dhikr). Moze se reci da prvi - pogotovo u svojoj obaveznoj formi - odgovara onome što se u hrišcanstvu podrazumijeva pod sluzbom ili svetom misom. Drugi je jednak "licnoj molitvi", ili jednostavno onom što hrišcani cesto razumiju pod izrazom "molitva". Obavezni namazi se moraju obavljati u odredjeno vrijeme svakog dana i prema strogo utvrdjenim pravilima, dok preporucljivi oblici takodje slijede isti strogi model (stajanje, klanjanje, padanje nicice, sjedenje, etc.). Ali, covjek moze ciniti dovu Bogu u svako doba i pod svim uslovima, bez odredjenog utvrdjenog modela ili formule. Dove su strogo dobrovoljne i "slobodne". Litanije i zikir, što ce reci citanje Kur´anskih ajeta, ili invokacija jednog ili više Bozijih imena, dobrovoljni su kao i dove, mada nisu toliko "slobodni", jer slijede utvrdjeni model, i moraju biti na arapskom jeziku, kao i namazi. Litanije moze da cini svaki pobozni musliman, dok zikr skoro iskljucivo izvršavaju sufije.
lako dove, koje su ostavili veliki svetitelji ranog islama, jesu od vrste "slobodne molitve", uvijek imaju jedan zajednicki element: kako su izgovorene na arapskom jeziku (mada mogu biti cinjene na bilo kom jeziku), široko su inspirisane Kur´anskim motivima i sadrze Kur´anske ajete i formule. Takodje, one su uobicajeno ritmicke i vrlo cesto - kao kod sve cetiri molitve ovdje prevedene - koriste rimovanu prozu (saj´).
Autor prve dove je imam Husein, treci imam a.s., koji je mucenicki poginuo na Kerbeli i koji je mozda najvazniji imam a.s. u narodnom šiitskom opredeljenju. Zaista, dani zalovanja za njim (posebno tasu´a i ´ashura, deveti i deseti dan mjeseca muharema) su još uvek najsvjecaniji i brizljivo odrzavani praznici po šiitskom kalendaru. Imam Husein a.s. je izucio svoju dovu -jednu od najpoznatijih u šiitskom nasledju - za vrijeme jednog hadzdza u Meku, na dan Arefata (devetog dana mjeseca zulhidze) i pobozni muslimani je od tada izgovaraju. Toga dana, hodocasnici provode vrijeme na brdu Arefat posvjecujuci se namazima, citanju Kur´ana, litanijama, zikru i dovama. Duh toga dana je dobro prikazan u imamovoj a.s. dovi.
Druga i treca dova su uzete iz "al-Sahifa al-sadzadije" ("Sahife potpune knjige Sedzadove") cetvrtoga imama a.s., o kojoj je bilo govora u uvodu.
Cetvrta i zadnja dova je od strane dvanaestog imama a.s. data njegovom drugom "pomocniku" Abu Ja´far Muhammad ibn ´Uthman ibn Sa´id, koji je predstavljao imama a.s. dugi niz godina do svoje smrti 304/916-7, ili 305/917-8. Ovdje je za one, koji nisu upoznati sa šiitskom doktrinom, vazno da razumijeju da je, nakon što je dvanaesti imam otišao u "skrovitost" u mladosti, godine 260/873-4, i tako nestao iz ljudskog vidokruga, zadrzao kontakt sa cetvoricom ljudi u sukcesiji, dok zadnji od njih nije umro 329/940-1. Tada je zapocela njegova "velika skrovitost" (al-ghaybat al-kubra). On se nece pojaviti do Smaka svijeta

A. Husein a.s. treci imam

1. Dova za Dan arefata

U Ime Allaha
Ciju zapovjed niko ne moze izmeniti
i Cije darivanje niko ne moze omjesti.
Stvaralaštvo ni jednog stvaraoca
nije kao Njegovo stvaranje.
On je Velikodušan, obuhvata sve.
On je stvorio raznovrsnost novih bica
i usavršio Svojom mudrošcu
sve što je stvorio.
Glasnici nisu skriveni od Njega
niti su kod Njega izgubljene zaloge
On placa svakom cinitelju,
pokriva gnjezda svih zadovoljnih,
a Njegova milost je nad svima
koji su ponizni.
On spušta blagodeti
i knjigu koja sve obuhvata
u jarkoj svjetlosti.
On sluša dove,
otklanja potištenost,
podize u stepene
i svrgava tirane.
Pošto nema drugog boga do Njega,
ništa Mu ravno nije.
"Niko nije kao On,
On sve cuje i sve vidi"
Istancan, Svjestan,
"Allahova je vlast na nebesima
i na Zemlji,
i nad onim što je na njima"
O Boze, molim Ti se,
svjedocim da si Ti Gospodar,
priznajuci da si Ti moj Gospodar
i da je moj povratak Tebi
Ti si me stvorio Svojim blagoslovom
prije nego sam bio pomena vrijedan.
Ti si me stvorio od zemlje,
zatim si mi dao mjesto
u slabinama (mojih predaka),
zaštitio od neizvjesnosti sudbine
i cudljivosti vijekova i godina.
Postao sam putnik iz slabina do materice
u vremenu nezapamcenom u prošlim danima
i prohujalim vijekovima.
U Tvojoj neznosti, dobroti,
i milosti prema meni,
Ti me nisi poslao napolje,
u carstvo nevjernickih vodja,
koji su prekršili zavjet Tebi
i Tvoje Poslanike utjerivali u laz.
Radije, Ti si me poslao napolje,
ka upucivanju koje je bilo
unaprijed odredjeno za mene,
na nacin koji si mi ucinio lahkim
i na koji si me podigao.
Prije toga, bio si Milostiv prema meni,
u Svom milostivom stvaranju
i izobilnim blagodatima.
Ti si me sacinio od kapi sjemena
i ostavio me da boravim u trostrukoj tmini,
medju mesom, krvi i kozom.
Nisi dozvolio da prisustvujem svom stvaranju
niti si mi dodijelio bilo kakvo zaduzenje.
Zatim si me poslao u svijet radi upucivanja,
koje mi je bilo unaprijed odredjeno,
potpuno i neumanjeno.
Ti si brinuo o meni u kolevci,
kao o malom djetetu,
opskrbljivao me hranom, blagotvornim mlijekom,
i srca dadilja ispunio ljubavlju prema meni.
Moje podizanje si povjerio milostivim majkama,
cuvao me od nevolja koje donose dzinovi,
štitio me od neumjerenosti i oskudice.
Visoko si Ti, o Milostivi! O Samilosni!
A kada sam se oglasio,
Ti si mi upotpunio Svoje raskošne darove.
Uzgajao si me više i više svake godine sve dok,
kada je moj karakter usavršen,
a moja snaga uravnotezena,
nisi Svoj dokaz ucinio obaveznim za mene,
nadahnjujuci me spoznajom o Sebi,
izazivajuci kod mene strahopoštovanje
prema divotama Tvoje mudrosti,
budeci me cudima Tvoga stvoriteljstva,
umnogostrucenim u Tvojim nebesima,
i na Tvojoj Zemlji,
upucujuci me u zahvalnosti i sjecanju na Tebe.
Poslušnost i ibadet Tebi
ucinio si obaveznim za mene.
Ucinio si da spoznam
šta su donijeli Tvoji vjerovesnici
i ucinio si mi lahkim prihvatanje
Tvoga milosrdnog zadovoljstva.
Bio si Velikodušan prema meni
u svemu tome,
pruzajuci mi pomoc i ljubaznost.
Stvorivši me od najbolje zemlje,
Ti, moj Boze, nisi bio zadovoljan
da imam jednu blagodat bez druge.
Snabdeo si me raznovrsnim dobrima
i raznim vrstama odece
i Tvojom ogromnom - najvecom -
milostivošcu prema meni
i Tvojom vjecnom dobrotom
u odnosu na mene.
I konacno, kada si upotpunio
sve blagodeti za mene
i odstranio od mene sve nevolje,
nisi bio sprijecen
mojom neukošcu i drskošcu,
da me vodiš prema onome
što ce me dovesti u Tvoju blizinu.
Jer, kada sam te molio,
Ti si odgovarao,
Kad sam trazio,
Ti si davao,
Kad sam te slušao,
pokazivao si Svoju zahvalnost,
a kad sam Ti zahvaljivao,
davao si mi više.
Sve je to bilo da bi se
usavršio Tvoj blagoslov meni
i Tvoja dobrota prema meni.
Neka je slava Tebi,
neka je slava Tebi,
Koji stvaraš i ponavljaš stvaranje,
hvale Vrijedan, Slavljen.
Svijeta su imena Tvoja
i velicanstveni Tvoji darovi.
Zato, koji od Tvojih blagoslova,
moj Boze, mogu navesti
brojanjem i pominjanjem?
Na kojima od Tvojih blagodeti
sam sposoban da zahvalim?
Jer oni su, o Gospodare, neizbrojivi
a ni oni, koji se uzdaju u pamcenje,
ne mogu ih obuhvatiti znanjem.
Ali, tuga i nevolje, koje si, o Boze,
skrenuo i udaljio od mene,
više su od srece i zdravlja
koji mi dolaze.
I svjedocim, moj Boze, istinom moje vjere,
slozenim objašnjenjem moje izvjesnosti,
mojim cistim i istinitim
ispovijedanjem Jedinstvenosti,
skrivenom unutrašnjošcu moje podsvjesti,
mjestima sa kojima su povezane
struje svjetlosti mojih ociju,
borama na kozi moga cela,
otvorima mojih kanala za disanje,
dijelovima vrha moga nosa,
stazama mojih ušnih kanala,
onim što zatvara
i cini moje usne stisnutim,
pokretima moga jezika pri govoru,
zadnjim spojem mojih usta i vilica,
šupljinama moojh kutnjaka,
mjestom kojim gutam hranu i pice,
onim što nosi moj mozak,
šupljim prolazima mojih vratnih zila,
onim što je u mojoj grudnoj duplji,
drzacima moje aorte,
mjestom koje dodiruje moje osrcje,
malim komadicima mesa oko moje jetre,
onim što obuhvataju moja rebra,
cašicama mojih zglobova,
grcenjem mojih dijelova,
vrhovima mojih prstiju,
mojim mesom,
mojom kosom,
mojom kozom,
mojim nervima,
mojim dušnikom,
mojim kostima,
mojim mozgom,
mojim venama
i svim mojim djelovima,
onim što je vezivano oko njih
kada sam bi odojce,
onim što je zemlja uzela od mene,
mojim snom,
mojim budjenjem,
mojom mirnocom
i pokretima moga klanjanja
i padanja nicice,
da sam ulozio napor
i nastojao kroz epohe i vjekove
- kada bi se moj zivot
produzivao kroz njih-
da iskazem zahvalnost
za jednu od Tvojih blagodeti,
ne bih bio sposoban
da to ucinim,
sem Tvojom milošcu,
koja sama stvara mojom obavezom
beskonacnu i uvijek obnavljanu
zahvalnost Tebi,
i novu i uvijek prisutnu hvalu.
Zaista, ako bih ja,
i oni medju Tvojim bicima,
koji zbrajaju,
postali toliko zeljni da izmjerimo
domašaj obasipanja Tvojih blagodeti,
bilo prošlih, ili dolazecih,
ne bismo uspjeli da ih obuhvatimo brojem,
niti da izracunamo njihove granice.
Nikad!
Kako bi to ikada
moglo da se uradi?
Jer Ti si u Tvojoj recitoj Knjizi
donio istinitu vijest:
"I ako biste Allahove blagodati brojali,
ne biste ih nabrojali" 
Tvoja Knjiga, o Boze,
Tvoja poruka,
je govorila istinu!
I Tvoji poslanici i vjerovjesnici
su prenijeli Tvoju Objavu,
koji si poslao njima,
i vjeru koju si širio
za njih i kroz njih.
I kunem se, moj Boze,
mojim trudom, mojom marljivošcu,
i granicama moje pokornosti i mogucnosti,
i kazem kao vjernik koji posjeduje izvjesnost:
"Hvaljen je Allah,
Koji Sebi nije uzeo djeteta"
da bi imao potomka,
"i Koji u vlasti nema ortaka",
koji bi se mogao suprotstaviti
Njegovom stvaranju
"i Kome ne treba
zaštitinik zbog nemoci"
koji bi Mu pomogao u Njegovom stvaranju.
Zato, neka je slava Njemu,
neka je slava Njemu!
"Da Zemljom i nebesima
upravljaju drugi bogovi,
a ne Allah,
poremetili bi se"
i raspali.
Neka je slava Bogu,
Jedinstvenom, Jednom.
"Allah je utocište svakom",
Koji "Nije rodio i rodjen nije,
i niko Mu ravan nije"
Neka je slava Bogu,
slava ravna slavljenju meleka
Njemu bliskih,
i vjerovjesnika koje je On poslao.
I neka Bog blagoslovi Svog izabranika,
Muhammeda, zadnjeg vjerovjesnika,
i njegovu cestitu, cistu i odanu porodicu,
i podari im mir.

Zatim je poceo da moli. Utonuo je u molitvu i suze su tekle iz njegovih blagoslovljenih ociju. Potom je nastavio:



1 2 3 next