Dedzal



Dok neki ljudi rade da bi živjeli, mnogi danas žive da bi zapravo radili. Kafirski fabrički sistem je neljudski i degradirajući sistem. On tretira ljude kao neophodne, ali ipak potrošne, dijelove potrošačko proizvođačkog procesa. Povećana automatizacija znači da ljudi koji operiraju mašinama postaju povećano potčinjeni tim mašinama. Oni su obavezani da idu u korak sa mašinama. U fabrici koja proizvodi dvadeset četiri sahata na dan, ljudi moraju biti vrlo regulisani tako da se osigura da te mašine nikad ne zastanu i time osujete tok proizvodnje. Jedini način da se opstane u ovakvom radnom okruženju je da se čovjek ponaša kao robot, ili još bolje da postane robot.

Uspjeh u kafirskoj fabrici se mjeri stupnjem kontrole koju ti sprovodiš nad drugima, i stupnjem kontrole koja se ne sprovodi nad tobom, i količinom para koje u tom procesu zaradiš. Što više proizvoda možeš sebi priuštiti, uspješniji si. Što više olikuješ iluzorni ideal savršenog potrošača proizvođača opisanog u medijima, a postoji više nego jedan ideal u cilju posjedovanja što više unosnih tržišta, veća je tvoja reputacija u ovoj potrošačko proizvođačkoj igri.

Ljudi se obrazuju da bi radili, a ne u cilju shvatanja samih sebe i prirode egzistencije. Kafirske obrazovne ustanove su i same kao fabrike, samo što krajnji proizvod nije samo puki proizvod, nego osoba koja će pomoći da se prave proizvodi bilo direktno radeći u fabrikama, ili indirektno upravljajući fabrikama ili radeći u jednom od interlinkovanih pod sistema koji obezbjeđuju da finalni proizvod može biti uspješno reklamiran, distribuiran, prodan i potrošen. Bilo da je pojedinac pripremljen da radi u javnom sektoru, privatnom sektoru, ili poslužnom sektoru, kafirski obrazovni sistem osigurava da su on ili ona programirani da gledaju na svijet uglavnom u pogledu troškova života, broja nezaposlenih i gros nacionalnog proizvoda. Kafirski medijski sistem održava ovu ekonomsku perspektivu u duetu sa kafirskim obrazovnim sistemom.

Jedini način da se ljudi drže u okovima potrošačko proizvođačkog sistema je da ih se drži u ignoranciji. Shodno tome njima su date samo odabrane informacije tokom takozvanog obrazovanja i putem medija, a ne stvarno znanje. Oni su uslovljeni da žude za diplomskim papirima i snalazljivošću koja će im osigurati najviše pozicije u proizvođačko potrošačkoj hijerarhiji. Ako to uslovljavanje ne upali, onda je neizbježno da će kafirski legalni sistem stupiti na pozornicu da pomogne u usađivanju osnovnih ideja potrošačko proizvođačkog procesa moćnim sredstvima koja se nalaze u njegovim rukama dotičnom "buntovniku". Osoba koja ima dobar radni raport i posao koji je očekuje obično zavređuje naklonost i tolerantnost u kafirskim takozvanim sudovima pravde. Neki ljudi su toliko nepopustljivi prema kafirskom obrazovnom uslovljavanju da završe sprovodeći većinu svog života u zatvoru. Rezultat je isti, pojedinac onemogućen putem institucionaliziranja.

Velika većina ljudi koji podučavaju u kafirskom obrazovnom sistemu ne posjeduje stvarno znanje, tj. znanje o Realnom, tj. o Allahu, jer inače ne bi sebi dozvolili da budu dio tog sistema i time dio kafirskog proizvođačko potrošačkog procesa koji, kao što smo već vidjeli, izgleda privlačna ponuda samo onda kada se Allah i Sudnji Dan i Vatra i Vrt potpuno zaborave. Štaviše stvarno znanje je besplatno. Čim se naplati tarifa, možete odmah biti sigurni da ćete primiti samo informacije za vaše pare, od kojih je većina beskorisna. Korisna informacija je definisana kao informacija koja vodi ka stvarnom znanju. Oprečnost tome je beskorisna informacija.

Oni koji posjeduju stvarno znanje, i dijele ga, ne uzimaju pare za tu uslugu, zato što oni znaju da to nije njihovo znanje da bi ga mogli prodati, i zato što znaju da je to znanje Allahov dar njima koji su dobili zato što su to željeli i zato što je to Allah želio, a ne zato što su oni mogli to platiti. Jedina vrsta plaće za stvarno znanje je obožavanje Allaha i bojazan od Allaha i lijepo mišljenje o Allahu. Ultimativno ono je darivano Allahovom milošću ako je to Allahova volja. Vi nećete nabaviti ovo znanje traganjem za njim, ali ćete ga dobiti samo ako ga budete tražili. Allah kaže u Qur'anu, "Bojte Me se i Ja ću vam podariti znanje", i "Sjetite se vi Mene pa ću se i Ja vas sjetiti", i "Tražite i Ja ću se odazvati." Allah je Bogat, i nije

u potrebi za onim što izgleda mimo Njega. Sve što izgleda da je osim Njega je u potrebi za Njim. Allah je Znalac svake pojedine stvari koja nas zadesi, Sveprisutni. Allah daruje znanje kome On želi, i Njegovo darivanje je ogromno. Kafirski proizvođačko potrošački sistem je dizajniran da vas spriječi da saznate istinu.

Kafirski univerzitetski sistem kakav nam je danas poznat, vrhunac kafirskog obrazovnog uslovljavajućeg sistema, je veliki biznis. On ne samo da kompletira uslovljavajući proces za one kojima će se dati kontrola nad potrošačko proizvođačkom procesu i sistemima koji regulišu i definišu njegove funkcije i čine njegovo postojanje mogućnim, nego takođe osigurava da se u tomu napravi pozamašan profit. On takođe osigurava da budući kontrolori onih zemalja, koje su uspješno kolonizirane od osnivača potrošačko proizvođačkog procesa, mogu biti podobno programirani da podrže taj proces i zaštite kolonijalne interese, dugo nakon što su te zemlje dobile takozvanu neovisnost i naizgledno oslobođenje od kontrole njihovih bivših kafirskih kolonijalnih gospodara. Ovaj magični trik, gdje kolonizatori naizgled odustaju od kontrole dok u realnosti još uvijek zadržavaju istu, se ponekad naziva kao neo kolonijalizam.

Pedeset godina unazad skoro da nije bilo nijednog univerziteta. Oni koji su postojali su imali vrlo mali broj studenata čiji primarni cilj je bilo znanje, iako su ti univerziteti radili samo za potomstvo vladajuće elite koji su obrazovani da preuzmu kontrolu kada njihovi rođaci umru. Kako su se novi univerziteti počeli materijalizovati, oni su početno zadržavali karakter i ciljeve starijih univerziteta, ili su bar pokušali da ih imitiraju. U roku od deset godina nakon završetka drugog kafirskog svjetskog rata, uočena je značajna promjena u obrazovnoj polici. Dok je u prošlosti postizanje znanja bila osnovni cilj, sada su se pojavila dva nova cilja. Prvi cilj je bio ekspanzija studentskog kapaciteta da bi se moglo ubrati što više studentskih dadžbina, iako je to značilo da ukidanje ispravnog odnosa između učitelja i naučavanog. Drugi cilj je bio usmjeravanje što više studenata ka onome što se naziva naukom, a podcjenjivanjem onoga što se naziva umjetnošću. Naravno ovi ciljevi su prerušeni u podobne uslove i termine kao, svako ima pravo na dostojno obrazovanje, i, u interesu državne bezbjednosti i opskrbe istraživanje se mora nastaviti. U realnosti takozvano obrazovanje je bilo daleko od dostojnog, dok je sama metodologija korištena od strane kafirskih obrazovnih institucija često osiguravala da se predmet istraživanja nikad i ne nađe. Baskorisno istraživanje je intezivno podstrekivano u kafirskim univerzitetima zato što čini ljude zauzetim i usput opskrbi nekoliko srećnika sa šansom zadobijanja reputacije i pozamašnog prihoda iz faktički ničega.

Razlog promjene u ovoj polici, koja se očito pojavila po završetku drugog kafirskog svjetskog rata, je ovo: Iza scene se vodila borba za moć i prevlast između Kršćanske crkve i ljudi koji su polagali temelj potrošačko proizvođačkog procesa kakvog ga mi danas poznajemo. Naučni pokret je pronašao dovoljno o prirodi egzistencije da bi bilo ko sa intelektom uvidio da Kršćanska metafizika, čija osnova je bila neodrživa doktrina svetog trojstva koju sam Isus -mir Božiji neka je s njim- nije nikad ni spomenuo i koja nije bila formulisana sve do 5 stoljeća nakon njegova napuštanja ove planete, nije ništa više od bajke i ništa manje od laži. Interesantno je napomenuti u ovom kontekstu da i ono malo znanja što su kafirski naučnici skupili putem metoda njihova istraživanja je potvrđeno riječima Svetog Qur'ana, koji je napokon sadržaj od A do Z cjelokupne egzistencije po objavi Originatora svega što naizgled postoji.

Primarna borba, u ovom dvoboju između Kršćana i naučnika, ipak nije bila između onih koji su tvrdili da znaju prirodu egzistencije. Ona se vodila između onih koji su žudili za vlašću nad zemljom i ljudima koji obitavaju na njoj. Stvarna svrha iza ove nove police je bilo obezbjeđivanje uniformisano uslovljavanje što je moguće većeg broja ljudi. Bilo je vrlo važno osigurati da javnosti bude na raspolaganju samo jedna verzija smisla življenja. Činjenica da je Kršćanska verzija bila puno ilogičnija i faktički racionalno neodrživa je uslovila da naučna verzija bude više prihvaćena. Iako je mnogo ljudi još uvijek vjerovalo u Boga, pni nisu raspolagali sredstvima, tj. živeće i neoskrnavljeno poslaničko uputstvo, da integriraju to vjerovanje sa naučnim faktima koji su im se predočavali. Tako i pored toga što naučna verzija očigledno nije bila cjelovita istina, ona se nije mogla s lica dovoditi u pitanje, a u međuvremenu magična riječ, istraživanje, bi se mogla potegnuti da se pokaže kako se otkrilo ne samo ono o čemu se nije znalo, nego kako je shodno tome neophodno da se postignu ta otkrića. Baš na osnovu ovoga, kada su naučnici mogli dati odgovor na sva pitanja koja Kršćani više nisu mogli izbjegavati tradicionalnim izgovorom da je to misterija ili da to nije važno onima koji imaju vjeru, naučna verzija egzistencije, kontamirana sa spekulacijama i teorijama, je postala širom prihvaćena u zapadnom svijetu. Dok Kršćani znaju da Bog postoji, ali nisu u stanju objasniti prirodu egzistencije, naučnici imaju neke otiske prirode egzistencije ali ih ne mogu trasirati do Boga.

Jednom kada su naučna verzija prirode egzistencije i naučni pristup egzistenciji postali opće prihvaćenio, ljudi koji su predvodili ovu verziju i pristup, su neizbježno postigli kontrolu nad kafirskim obrazovnim sistemom. Istraživanje koje su oni zagovarali je uglavnom bilo orijentisano ka razvoju proizvođačko potrošačkog sistema. Taj razvoj je ovisio o postojanju oficijalnog uslovljavanja što je moguće većeg broja ljudi. Samo kao rezultat efektivnog i općeg uslovljavanja se mogla obezbjediti cjelokupna kontrola nad stanovništvom. Bilo je neophodno utisnuti u ljudske mozgove ideju da se smisao života nalazi u proizvodnji i potrošnji. Kako se broj studenata povećavao, nakon drugog kafirskog svjetskog rata, došlo je do dramatične promjene među ljudima koji su kontrolisali kafirske univerzitete. Stara generacija je ili penzionisana ili izumrla, a oni koji suih zamjenili su ili bili predani proizvođačko potrošačkom procesu i njegovim idealima, ili su pak bili nesvjesni šta je u stvari taj proces bio, i kamo je njegov razvoj vodio.

Nekolicina onih koji su bili svjesni ove promjene u pristupu životu koju je kafirski obrazovni sistem konstruirao, i koji su se tome protivili, nisu mogli sebi priuštiti previše prigovora ili pokušati da promjenu taj trend ako su željeli da zadrže svoja radna mjesta, te prateću reputaciju i plaću, u kafirskoj obrazovnoj hijerarhiji. Oni nisu mogli ništa učiniti da promjenu sistem unutar sistema, a još manje ako bi ga napustili. Međupovezani sistemi koji zajedno formiraju kafirski sistem, tj. Dedždžal sistem, su isuviše efektivno suportovali kafirski obrazovni sistem da bi ga iko mogao promjeniti pukim suprostavljanjem i prigovorom. Odsjecanje jedne ili dvije glave od višeglave nemani neće istu ubiti. Zapravo oni koji kontrolišu kafirski sistem, tj. Dedždžal sistem, ohrabruju određenu količini razdora i nesuglasja jer je lakše kontrolisati ljude ako su međusobno i oprečno podijeljeni, a i oni koji se ne zadovolje malim kozmetičkim promjenama u sistemu, koje ne remete status kvo, obično završe iscrpljeni i ne-efektivni ako pojedinačno pokušaju da promjenu sistem. Ako previše ljudi zajedno pokuša da promjeni taj sistem, i imanekog početnog uspjeha, oni se obično savladaju putem kafirskog legalnog sistema. Sve što je u tom slučaju potrebno je legalno proglašavanje njihove grupe ilegalnom, a ako neko poslije toga nastavi insistirati na njenim idejama najstrag dopadne zatvora. [Prevodilac: Današnje razne takozvane terorističke organizacije i grupe su samo jedna verzija tog neuspjelog pokušaja promjene svjeskog poredka tj. Dedždžalovog sistema. Iako je većina tih takozvanih terorističkih grupa sazdana od veoma frustriranih i ideološki zbunjenih osoba koje samo doprinose većoj patnji običnog radnog življa, važno je napomenuti da se istim principom bori i protiv svakog drugog vida kompeticije u sistemu življenja. Tako se može lahko uvidjeti kako Dedždžalov sistem putem svog osnovnog političkog tjela, tj. Ujedinjenih Nacija i Svjetskog Monetarnog Sistema slama svaki mogući izazov u pogledu svjetske moći i uticaja. Danas imamo očiti primjer tog ubitačnog mehanizma u slomljenom nekadašnjem Sovjetskom Savezu, potčinjenom Islamskom svijetu i trenutnom slamanju Kineskog komunističkog režima. Ipak od svih ovih samo Islam ima realnu perspektivu za ozbiljan izazov Dedždžalovom poredku na voj planeti. Radi toga se danas pojavljuju razne takozvane Islamske terorističke grupe i pokreti nasjeli na lukavu strategijsku zamku Dedždžalovih političkih i vojnih stratega. Islam nije nikad bio sistem pojedinca i put anarhičnog vojnog djelovanja. Nikakav teroristički akt neće dovesti do pozitivne promjene u današnjem svjetskom poredku bez obzira na entuzijazam i dosljednost članova terorističkih organizacija. Naprotiv svaki vid terorizma samo pojačava ugled i nadmoć kafirskog sistema, tj. Dedždžalovog sistema. Ako bi podrobno i ozbiljno sagledali kako je ovaj kafirski sistem zadobio moć i kontrolu koju danas uživa, onda bi na bilo jasno da je direktno i indirektno propagiranje i nametanje kafirske ideologije proizvođačko potrošačkog sistema prethodilo vojnom i političkom ustrojavanju i okupiranju svjetske pozornice. Stoga promjena toga kafirskog procesa mora usljediti istim redosljedom, tj. ukazivanjem na svu podlost i štetnost kafirskog sitema i izlaza iz tog paklenog lavirinta koji se nalazi u prihvatanju Islamskog sistema življenja. Nadamse da će ova knjižica biti jedan mali doprinos tom procesu objelodanjivanja Dedždžalove, tj. Antihristove vlasti nad današnjim globalnim dešavanjima.]

Kako se broj studenata na kafirskim univerzitetima povećao, bilo je neophodno obezbjediti građevine u kojima će živjeti i studirati. Podizanje ovih građevina, ili kupovina već postojećih građevina, je obezbjedila dobar izvor prihoda za mnoge ljude, i naravno usput pomogla jačem učvrščivanju proizvođačko potrošačkog procesa. Kako se kafirska univerzitetska industrija širila ona je poprimila uobičajene karakteristike koje olikuju kafirsku instituciju. Postepeno kafirski univerzitetski sistem, zajedno sa nižim školama tehnike i koledžima koji su izrasli ispod njega, je postajao vrlo bezličan i besmislen sve dok nije postao ono što jeste danas, samo još jedan proizvodna linija u kafirskom sistem, tj. Dedždžalovom sistemu. Odnos između učitelja i učenog je bio takav, i akademsko okruženje u kojem je taj odnos funkcionirao je bilo takvo, da je prenošenje stvarnog znanja, čak i da su ga učitelji uopšte i posjedovali, bilo nemoguće. Broj i sistemi su bili takvi da je jedina moguća transakcija bila sistematsko i bezlično obezbjeđivanje ogromnih količina strukturiranih informacija, od čega je većina bila i jeste potpuno beskorisna. Što je bolji papagaj osoba bila, pametnijom se smatrala. Mudrost je svedena na puku riječ ili termin bez vrijednosti. Preuzimanje, ne samo kafirskog univerzitetskog sistema nego i preostalog kafirskog obrazovnog sistema koji su pripremali ljude za taj univerzitetski sistem, je bilo kompletirano, i nastavlja da kao takvo funkcioniše i dan danas.

Studenti na današnjim kafirskim univerzitetima se podstrekivaju da uzmu učešća u univerzitetskoj politici i time igraju ulogu neuticajnog dijela upravljanja univerzitetom, da rade i igraju se time ispuštajući pritisak ali još uvijek pokorni njihovom uslovljavanju, i napokon da traže obećani posao u potrošačko proizvođačkom procesu kada prime papire poznate kao diplome. Većina studenata čak i nije svjesna da su bili podvrgnuti uslovljavanju, ili kakva je priroda njihova uslovljavanja. Nekolicina koja i uvidi šta se dešava ipak odluči da igra po tim pravilima, ili se rijetko razočara i napusti cijelu stvar. Od onih koji napuste taj obrazovni sistem samo mali broj može prevazići inerciju i probuditi se da traži van kafirskog sistema stvarno znanje. Doista jedna od karakteristika kafirskog sistema, tj. Dedždžalovog sistema, je da dok si u njemu, tj. dok si u stanju svijesti koje uslovljavajući proces generiše, bilo obrazovanjem ili medijima, skoro je nemoguće zamisliti bilo kakvu alternativu istome. Pogled svijeta, tj. verzija smisla života, koja je konstruirana i obdržavana kafirskim obrazovnim i medijskim sistemima je Kufr. Samo onaj ko nije zadovoljan sa ovim pogledom i ko je odbio kafirski sistem, tj. Dedždžalov sistem življenja, je u poziciji da cijeni ono što Islam jeste i da počne slijediti put Vjerovjesnika Muhammeda -sallallahu `alejhi ve sellem-.

Kafirski bolnički sistem je u zadnjih pedeset godina postao integralni i važan dio proizvođačko potrošačkog procesa. On postoji da održava ljude u radnom stanju. Mnoge bolesti sa kojima se taj sistem mora nositi su direktni rezultat sistema življenja, na koji su ljudi primorani, putem samog načina funkcionisanja potrošačko proizvođačkog procesa. Kafirski sistem, tj. Dedždžalov sistem, stvara svoje vlastite bolesti, time stvarajući posao za one koji su uposleni u kafirskom bolničkom, tj. zdravstvenom, sistemu. Kafirski zdravstveni sistem se operira kao biznis. Svako je plaćen za ono što radi. Opskrba, tj. prihod velikog broja ljudi ovisi o bolesti drugih ljudi, i načina življenja, koji je evoluirao kao neizbježni rezultat načina na koji se moderna kafirska proizvođačko potrošačka država operira, osiguravajući da bude i više nego dovoljno bolesnih ljudi da drži kafirski zdravstveni sistem u pogonu, time osiguravajući bezbroj drugih, koji snabdjevaju bolnice i doktore sa instrumentima i ljekovima za njihov zanat, sa regularnim i unosnim zaposlenjem.

Kapacitet kafirskog sistema da stvara nepotrebna radna mjesta i besmislene aktivnosti u bilo kojoj sferi života je nešto čemu se čovjek skoro može diviti. To je u značajnom kontrastu sa situacijom koja se može naći u jednostavnim seoskim zajednicama koje žive u fitri ili balansiranoj Muslimanskoj zajednici. Naravno bolesti postoje i u ovim zajednicama, jer bolest je manifestacija nekog nebalansa a svako ponekad izgubi balans, ali zdravi ne samo da se brinu o bolesnima, nego i znaju kako da se brinu o bolesnicima, i napokon oni ne prave biznis od toga. Pošto ove dvije vrste zajednica žive u harmoniji sa egzistencijom, i pošto oni znaju šta da jedu ili ne jedu, i pošto imaju balansiran život, onda je neibježno da će broj bolesti biti puno manji nego u kafirskoj zajednici jednostavno zato što će biti puno manje nebalansiranosti. Ako je srce smireno, onda iz toga prirodno slijedi da neće biti bolesti prouzrokovane nervozom, brigom i napetošću. Ako se jede ispravna hrana onda bolesti koje dolaze iz stomaka, a većina ih odatle i potiče, se neće uopšte pojaviti. Život sam po sebi je vrlo jednostavan.

Vjerovjesnik Muhammed -sallallahu `alejhi ve sellem- je jednom dobio na poklon vrlo skupe lijekove iz Egipta. On ih je vratio nazad sa porukom da je njegov način življenja sam po sebi lijek, i to još najbolji lijek. On je bio tako fino balansiran da je imao samo jednu ozbiljnu bolest i to kao posljedicu Židovskog pokušaja da ga otruju mesom.



back 1 2 3 4 5 6 7