Dedzal



Naravno ima onih koji, iako su podstaknuti da žele proizvode i novac da iste kupe, ili ne mogu naći posla ili im je mrsko da ga traže. Umjesto toga oni se daju u kriminal. To automatski obezbjeđuje idealan izgovor kafirskim kontrolorima da uvedu svoj legalni sistem da zaštite one koji rade a u isto vrijeme da povećaju svoju kontrolu nad radničkom klasom. To nadalje podrazumjeva stvaranje novih radnih mjesta

za one koji su potrebni za funkcionisanje kafirskog legalnog sistema, uključujući tu ne samo birokrate i administrativne radnike nego i ljude koji će graditi zgrade da im obezbjede kancelarije i propratne poslovne prostore, kao i sudove i zatvore za podvrgavanje i kontrolu onih koji ne žele prihvatiti pravila potrošako proizvođačke igre. Naravno globe koje se uberu u sudovima ne mogu obezbjediti adekvatan prihod za gradnju i održavanje svih tih ustanova kao i redovnih plaća službenicima u toj birokratskoj mašineriji. Shodno tome moraju se uvesti novi dodatni porezi. To opet zauzvrat zahtijeva više kancelarija i više radnih mjesta za poreznu instituciju i njeno osoblje. To znači da će ljudi morati raditi više da bi mogli održavati svoj potrošački kapacitet. To takođe znači da će ljudi pokušati da izbjegnu plaćanje poreza, što znači da će ljudi u zakonodavnom sistemu morati takođe više da rade. Kako se porez povećava vrijednost novca opada, zato što su cijene povišene da bi se ubrao dodatni prihod bez dodatnog utrošenog rada, radna snaga postane ozlojeđena te pokušava da se organizuje i promjeni status kvo. Usljed toga novi zakoni se uvode da kontroliraju njihove aktivnosti. To opet znači više rada za ljude u legalnom sistemu. U kratkom vremenu potrošačko proizvođački proces je čvrsto uspostavljen. Radnička klasa je u mreži birekratskog sistema organizirane anarhije, u kojem je njihova pažnja silom prilika koncentrirana na opskrbu svakodnevnim hljebom. Kako aktivnost unutar potrošačko proizvođačke kafirske države postaje kompleksnija i šarenija, napokon i neumitno dođe se na stadij koji svi danas svjedočimo u onim državama za koje se može reći da je iz njih kafirski potrošačko proizvođački proces i potekao: Totalni Kolaps. Ovaj ciklus samo uništavajuće aktivnosti, kafirski potrošačko proizvođački proces, je taj koji je skoro uništio radikalnu alternativu ovom šablonu ponašanja, poslaničkom stilu življenja. Milioni ljudi se nalaze u klopci kafirskog sistema, tj. Dedždžalovog sistema, i iako mnogi nisu zadovljni s njime, male su šanse da će biti sposobni da uvide vrijednost Islamskog življenja sve dok se potrošačko proizvođački proces potpuno ne obruši sam na sebe, jer su tako dobro programirani da vjeruju kako je život zasnovan na potrošnji i proizvodnji civilizovan, dok je život zasnovan na putu Vjerovjesnika Muhammeda -sallallahu `alejhi ve sellem- primitivan.

Potrošačko proizvođački proces osigurava da se ljudi tretiraju kao djeca, da su podstreknuti da čestito rade i uživaju svoju ulogu, a pogotovo da ne postavljaju neobična pitanja. Ignorantnost ljudi koji upravljaju tim procesom i ljudi koji su pod njihovom kontrolom je izražena činjenicom da su i jedni i drugi nesvjesni istinske prirode egzistencije, i šta se dešava nkon smrti. Oni laički gledaju na egzistenciju kao nešto obično, pretvarajući se da neće sutra umrijeti, i misle da i ako umru, samo će postati prašina.

Oni koji slijede poslanički način života, koji je zasnovan na Objavi od Allaha a ne intelektualnoj spekulaciji i eksperimentaciji kafira zvanog "ekspert", znaju da sve dolazi od Allaha i da se vraća Allahu. Oni znaju da se nalaze na putovanju od Allaha prema Allahu. Oni znaju šta se dešava nakon smrti: ispit u kaburu (grobu), čekanje u zagrobnom svijetu (berzehu) do Smaka Svijeta, proživljenje na Sudnjem Danu, obračun na Terazijama, vaganje ljudskih djela i namjera, odlučivanje o finalnoj destinaciji u Vatri ili Raju, i najstrag ulazak u jedno od njih. Oni koji slijede poslanički put ne samo da znaju šta se nalazi iza vela smrti, nego cijene svu kratkoću ovosvjetskog života, i koriste ga na najbolji način. Očito je da onome čije su oči fiksirane na Raj, ili samo na Allaha, eksploatisanje drugih radi gomilanja ličnog blaga i moći u ovom životu, je nedvojbeno bezvrijedna i besmislena propozicija. Ta propozicija je privlačna samo kafiru zato što on ili ona vjeruju samo u ovosvjetski život, i shodno tome pokušavaju da naprave rekonstrukciju Raja u ovom životu i u ovom pojavnom svijetu.

Poslanički način života je zasnovan na obožavanju Allaha dž.. Pet svakodnevnih molitvi koje Muslimani obavljaju se nekad spominji i kao pet stubova dana. Oni podupiru tvoj dan i drže stvari u perspektivi. Naravno da je neophodno raditi, jer samo u Raju hrana dolazi pri samoj želji za njom, ali mu`min nije potčinjen svojoj radnoj situaciji, nego samo Allahu. Puno je manje vjerovatno da će mu`min biti zabrinut o svojoj opskrbi, zato što on zna da je Allah taj koji je Opskrbnik, i ko god se sjeća Allaha i Allah se sjeća njega, i ko god slavi Allaha njega Allah i hrani.

Muslimanska ekonomija je zasnovana na dobrovoljnom dijelenju blaga bogatih sa siromašnim. Ono što kafirska država hoće da postigne teškim porezima i globama, muslimanska zajednica postiže dobrovoljnim dijelenjem. Dobrovoljno dijelenje je moguće samo tamo gdje je istinska priroda egzistencije poznata ljudima. Onaj kome je dato bogastvo zna prvo da je to od Allah, drugo da ako on to podijeli onako kako je Allah propisao da će mu to otvoriti put ka Raju, i kao treće da ako on ne bude djelio svoju imovinu sa drugima da će ga vlastita pohlepa odvesti u Vatru. Onaj ko želi vidjeti Allaha dž. zna da on mora dijeliti od onoga što mu je Allah podario. Vjerovjesnik Muhammed -sallallahu `alejhi ve sellem- je rekao svom drugu Ebu Zerru u hladovini Ka'abe da su u najvećoj opasnosti od Vatre bogataši osim ako ne dijele na sve strane (onima koji su potrebni pomoći). On je takođe rekao da je udjelivanje zaštita od Vatre. Muslimani nemaju potrebe za policijom, ili zatvorima, ili represivnim legalnim sistemom, zato što je pomisao na Vatru puno veća preventiva za negativno ponašanje, a pomisao na Vrt puno efektivniji podstrek na pozitivno ponašanje. Takve reprekusivne mjere su neophodne samo za kafirsku državu i ljude koji misle da su Pakao i Raj imaginarna mjesta izmišljena od strane drevnih Kršćanskih sveštenika u svrhu izrabljivanja materijalne imovine od neukog naroda.

Istina je, pak, da iako pakao i raj u Kršćanskom poimanju, uskraćenom od originalnih Isusovih naučavanja, ne mora da ima stvarnu sličnost s Paklom i Rajom, i iako su pokvareni sveštenici u prošlosti koristili prijetnju paklom i nadu rajom da bi se domogli imovine onih koji su stvarno bili bogobojazni, i pored toga Pakao i Raj su realnost i svako će završiti u jednom od ovih mjesta. Trebalo bi svakome biti očigledno ko pročita opis Pakla i Raja u Qur'anu da niko pri zdravoj pameti ne bi izmislio život nakon smrti tek da bi učinio ovaj podnošljivijim, pošto je mogućnost odlaska u Pakao preužasna, a niko ne može biti siguran u kojemod ova dva mjesta će završiti.

Udjeljivanje formira osnovu Muslimanske ekonomije i uvećavanja imovine, pošto sve što udjelite u Allahovo Ime, Allah vraća desetorostruko. Kafir pokušava da umnoži kapital povećanjem kamatne stope, i kad kamatna stopa postane previsoka nastupi vrijeme kada kafirska valuta pokaže svoje pravo lice, apsolutnu bezvrijednost. Musliman pak udjeli i prepusti resto Allahu. Kafir mora biti nemilosrdan da bi postao milioner, dok Musliman mora biti milosrdan i velikodušan da bi postigao isti cilj. Dok je obilježje kafirske države ogromno oporezivanje i akumuliranje kapitala, obilježje Muslimanske zajednice je minimalno oporezivanje poduprto dobrovoljnim udjeljivanjem i bez akumuliranja kapitala. Vjerovjesnik Muhammed -sallallahu `alejhi ve sellem- je jednom rekao da ako bi mu neko dao planinu zlata, on bi se sramio ako je ne bi uspio razdjeliti u toku tri dana. Kafirska država pokušava sistematizovati i orkestrirati distribuciju bogastva, na ozlojeđenost svih osim nekolicine koji se najviše opkoriste takvom načinom na koji ta distribucija operira, dok se u Muslimanskoj zajednici distribucija bogastva dešava prirodnim i spontanim putem, na oduševljenje svih onih koji se oslanjaju na i vjeruju Allaha.

Ljudi u Muslimanskoj zajednici nalaze svoj smisao u obožavanju Allaha. Allah dž. kaže u Qur'anu, "Ja nisam stvorio ljude i džinne osim da me obožavaju." Allah je takođe rekao u kazivanju od Vjerovjesnika Muhammeda, "Ja sam bio skrivena riznica pa sam htio da budem spoznat, i tako sam stvoiro Univerzum." Ljudi koji su upecani u kafirski sistem, tj. Dedždžalov sistem, ne poznaju ovu činjenicu. Oni su uslovljeni da nađu svoj smisao u potrošačko proizvođačkom procesu i da prihvate sistem koji ih porobljava.

Već smo napomenuli da je kafirski sistem, tj. Dedždžalov sistem, formiran od interlinkovanih podsistema. Da bi shvatili kako ti interlinkovi operiraju, neophodno je da pobliže razmotrimo neke od uticajnijih sistema. Treba da imamo na umu da se ovdje razmatraju sistemi i strukture, a ne obavezno ljudi koji u njima rade.



back 1 2 3 4 5 6 7 next