Istorija Bozijeg Poslanika 1



U ovom trenutku prisutni su počeli da razgovaraju međusobno. Neko reče Ebu Talibu: ''Eto, Muhammed ti naređuje da slijediš i slušaš vlastitog sina.''

Sakrivanje istine

 

''Onda su nepravedni među njima zamijenili drugom riječi koja im je bila rečena...'' (Kur'an 7:162)

Ovdje ćemo ukratko spomenuti činjenicu da određeni pisci historije islama nisu bili uvijek vijerni svom zadatku. Muhammed b. Džarir et-Tabari (umro 310. p.H) u svojoj knjizi historije prenio je ovaj događaj u popunosti, ali je u svom tefsiru, na mjestu gdje objašnjava ajet ''I upozoru svoju rodbinu najbližu ...'', umjesto rečenice ''Ovaj mladić je moj brat, pomoćnik i nasljednik ...'' stoji samo ''Ovaj mladić je moj brat.''

Drugi pisac je Ibn Kesir Šami (umro 732. p.H). Svoju knjigu el-bidaja ven-nihaja zasnovao je na podacima iz Tabarijeve historije (tarihe tabari). Međutim, kada je pisao o ovom događaju nije želio da prenese iz Tabarijeve historije već se poziva na Tabarijev tefsir u kojem je ovaj događaj nepotpuno prenešen.

Tako u zadnjim generacijama imamo Dr. Haykala, bivšeg Egipatskog ministra obrazovanja. Zanimljivo je da u predgovoru svoje knjige ''Hajat –e Muhammed'' on žestoko napada orjentaliste zbog iskrivljavanja istine o islamu, nečega što bi se njemu samom moglo pripisati. Naime, u prvom izdanju svoje knjige on piše, vezano za ovaj događaj, da je Poslanik s.a.v. tražio da ga neko podrži iz njegove porodice i da se Ali jedini javio, ali potpuno izbacuje Poslanikovo naređenje da ga slušaju i slijede. U drugom izdanju iste knjige on ide još dalje tako što potpuno izostavlja Alijev odziv.         

Esadov susret s Poslanikom s.a.v.

Dugo vremena (oko 120 godina) su arapska plemena Avs i Kazradž bila u krvavoj zavadi.Vodili su drugih ratove u kojima su se međusobno ubijali, zarobljavali, uništavali jedni drugima ljetine i imovinu, itd. Esad bin Zurarah je bio ugledan čovjek plemena Kazradž. U jednom od mjeseci hadočašća, u kojem Arapi nisu ratovali, on se uputi u Mekku s namjerom da traži pomoć od Kurejša za svoje pleme protiv stogodišnjeg neprijatelja.

Kako je bio u rodbinskoj vezi sa 'Atbahom ibn Rabijja dođe kod njega na konak. Kada mu je rekao razlog posjete, rođak mu reče: "Trenutno ti ništa ne možemo obećati zbog stanja u kojem se nalazimo. Među nama se pojavio čovjek koji vrijeđa naše bogove i tvrdi da su naši preci bili neznalice i sujevjerni. Svojim primamljivim govorom uspio je privući neke mlade ljude i tako stvoriti razdor među nama. Sve vrijeme, osim u mjesecima hodočašća, provodi van Mekke. Međutim kada dođe vrijeme hadža vraća se u Mekku da bi se smjestio pokraj Ka'be i pozivao ljude svojoj vjeri."

Kada je vidio da mu prilike nisu naklonjene, Esad odluči da se vrati kući, ne posjetivši više nikoga. Ipak, držeći se starog običaja, odluči da obiđe Ka'bu prije nego napusti Mekku. Znajući za to, Atbaha ga upozori da se pazi da ne čuje omamljujuće riječi čovjeka koji za sebe tvrdi da je Božiji poslanik. Esad odluči da posluša dobronamjerni rođakov savjet. Da bi se osigurao, u uši ugura pamučne vune, i onda se tako "gluh" uputi ka Ka'bi.



back 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 next