Istorija Bozijeg Poslanika 1



Zbog nepovoljnih uslova u Mekki, Poslanik odluči da pronađe neko drugo mjesto. U tim danima Taif bijaše razvijen kraj i on odluči da ode tamo i pozove u islam vođe plemena Sakif. Objasnio im je islamska učenja i onda zatražio od njih da ga podrže i pomognu. Međutim, ne nađe dobar prijem. Kada je vidio da ga ne žele, zamolio ih je da o njemu ne govore drugima u gradu, jer bi ga neki mogli napasti i povrijediti kada vide da je sam i bez ikakve zaštite. Ovi obećaše, ali ne održaše riječ. Na njega nahuškaše besposličare koji  ga okružiše i stadoše zlostavljati. On nekako uspjede da se izvuče i sakrije u bašču koja je pripadala dvojici Kurejša, Atbati i Šibati. Iscrpljen i lakše povrijeđen sjede ispod jednog drveta i poče sa dovom: “Bože, slab sam Ti i nemoćan, a Ti si slabima pomagač. Kome me ostavljaš ovdje?… ” Ova dirljiva dova potiče od čovjeka koji je proveo svojih pedeset godina života u velikom poštovanju i dostojanstvu. Ali sada se njegovo stanje toliko promijenilo da se morao kriti u bašči vlastitih neprijatelja.

Poslije ovog događaja Poslanik s.a.v. je bio na putu ka Mekki.  Kako je tamo vrijebala opasnost da bude uhvaćen i ubijen on odluči da zatraži zaštitu kod nekog od utjecajnih Mekanlija. Išao je prema njegovom dobro poznatom mjestu, pećini Hira, kada srete jednog poznanika. Zamolio ga je da ode do Mutama b. Adija, moćnog i utjecajnog čovjeka, i da zatraži od njega da mu pruži zaštitu.

Mada je Mutam bio mušrik, prihvatio je da ga zaštiti. Rekao je vijesniku: “Neka Muhammed (s.a.v.) odmah dođe mojoj kući. Ja i moji sinovi garantujemo za njegovu bezbijednost.” Kada je primio poruku Poslanik s.a.v. dolazi njegovoj kući. Nakon provedene noći, u društvu Mutama i njegovih sinova odlazi do Kabe. Tu obavijestiše Kurejše da je Muhammed s.a.v. sada pod njegovom zaštitom.

Ubrzo poslije ovoga Poslanik s.a.v. će iseliti u Medinu. U toj istoj godini Mutam b. Adi će umrijeti. Plemeniti Poslanik s.a.v. ga je spomenuo po dobru kada je čuo za njegovu smrt. On s.a.v. mu je bio zahvalan u tolikoj mjeri da je poslije bitke na Bedru, kada je veliki broj idolopoklonika bio zarobljen, rekao: “Ako bi Mutam bio živ i zatražio od mene da pustim ili da mu poklonim sve zarobljenike, ne bih odbio njegov zahtjev.”

Iz Poslanikovog odnosa prema Mutamu vidimo da on nije zaboravljao učinjeno dobro i želio da uzvrati za njega, čak i onda kada se radilo o mušriku. To je bila njegova plemenita osobina, da bude zahvalan i cijeni pomoć. Kada je jednom mušriku, koji mu je pomogao samo nekoliko dana, bio spreman dati zarobljenike, šta onda reći o Ebu Talibu koji je vjerovao u njega (za razliku od Mutama) i štitio ga čitavog njegovog života. Iz ovoga možemo zaključiti da je osoba koja ga je štitila punih četrdeset dvije godine i rizikovala vlastiti život u zadnjih deset godina, Muhammedu s.a.v. puno značila i imala veliki ugled u njegovim očima.

Te iste godine, kao i svake, Arapi nagrnuše u Mekku na hodočašće. Nastupiše mjeseci zabranjenog nasilja i Muhammed s.a.v., ne želeći gubiti vrijeme, izađe na mjesta okupljanja da poziva islamu. “Recite la ilahe illellah, pa ćete uspješni biti. Snagom vjere možete imati čitav svijet, narodi će vam biti poslušni i obezbijediti ćete sebi Džennet u budućem životu”, govorio je.

Za vrijeme hodočašća Poslanik s.a.v. je obilazio vođe raznih Arapskih plemena i upoznavao ih sa islamom. Jednom kada su bili na okupu i slušali njegov govor, Ebu Leheb priđe skupini i reče: “Ljudi, ne vjerujte onome šta kaže. On govori protiv vjere vaših otaca a njegove riječi nemaju osnova.” Ovo djelovaše tako da neki rekoše: “Ako bi njegova vjera bila istinita i donosila neku korist, pripadnici njegove familije sigurno mu se ne bi suprotstavljali.”

Grad Jesrib i njegovi stanovnici

Njega su naseljavala dva Arapska plemena, Avs i Hazredž. Pored njih tu su bila i Jevrejska plemena: Kurejza, Nuzejr i Kajnka. Svaki put kada bi ovi Arapi dolazili u Mekku radi hodočašća, Poslanik bi ih obilazio i nudio im da prihvate islam. Ovi kontakti su bili uvod u Poslanikovu kasniju selidbu (hidžret). Mada je većina ovih pokušaja bila bez uspjeha, Arapi bi nosili vijest o novom poslaniku u rodne krajeve i tako izazivali znatiželju kod mnogih sunarodnjaka.

Kada bi saznao da je u grad došao neki uglednik, Poslanik s.a.v. bi ga odmah posjetio i predstavio mu islam. Tako je jednom čuo da je Suvejd b. Samit, uglednik plemena Avs, stigao u Mekku. Poslanik s.a.v. mu je otišao i objasnio mu učenja islama. Suvejd je odmah prihvatio islam kada je čuo nekoliko kur-anskih ajeta. Na žalost, ne dugo zatim, Suvejda će ubiti pripadnici suparničkog plemena, Hezredža, u jednoj od bitaka.



back 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 next