Vrijeme - fenomen kur'anske istine



Ahmed Korić

On, naš Stvoritelj i Gospodar - Allah, dž.š., savršen u svojoj preuzvišenosti, beskonačan i bezvremen u svom trajanju i svojoj postojanosti, zaklinje se čovjeku Svome robu, u suri El-‘Asr: Tako mi vremena, doista je čovjek na gubitku - osim onih koji vjeruju i čine dobra djela!

Utrošio sam mnogo vremena razmišljajući o ovom kur’anskom pojmu, njegovom značenju i značaju u kosmičkim relacijama, značaju u ovozemaljskim relacijama, kao i u svakodnevnom ljudskom bitisanju.

Naučnici dvadesetog stoljeća vrijeme su okarakterizirali kao četvrtu dimenziju - u naučnim razmatranjima označenu kao parametar koji ulazi u skoro sve analize i proračune, kao i ključni faktor koji povezuje sve promjene u različitim stanjima i zbivanjima.

Vrijeme je neopipljiva veličina, mjerena promjenama položaja materije u prostoru, dakle, posrednim zapažanjima! Za snalaženje u materijalnom prostoru, u odnosu na zemaljske relacije, čovjek je konstruisao kompas.

Za snalaženje i orijentaciju u vremenskom prostoru konstruisao je časovnik kojim je pokušavao mjeriti vrijeme, obavljati različite procjene i analize promjena koje su, neosporno, nastajale protokom vremena.

Vrijeme je, Allahovom voljom, čovjeku stavljeno na raspolaganje kao i sva ostala dobra materijalne prirode! Kao što čovjek koristi vodu, hranu, prostor za kretanje i svoje bitisanje, tako koristi i tu nevidljivu, neopipljivu veličinu o čijem postojanju i njezinim različitim utjecajima ima posredna zapažanja i spoznaje zasnovane na vlastitim zapažanjima te spoznaje na osnovu vlastitih umnih napora. Samo umnim aktivnostima i umnim naporima možemo do određenih granica uspostaviti neposredni kontakt sa vremenom i njegovim tajanstvenim svojstvima!

Čovjek je u svojoj naivnosti, nedovoljnom znanju ili nepotpunom životnom iskustvu uvjetovanim kratkoćom ljudskog života, izvršio neshvatljivu podjelu vremena. Tako npr., odredio je: korisno vrijeme, beskorisno vrijeme, sretno, dobro, loše vrijeme, nesretno vrijeme. Svoje bitisanje podijelio je na: prošlost, sadašnjost i budućnost. Tako je, razbijajući cjelinu ove nemjerljivo dragocjene veličine, posmatrao samo dijelove te cjeline odričući se mogućnosti da sagleda cjelinu ove nevidljive dimenzije trajanja!

Čovjek je, nesvjesno, pokušao istinu ,,konzumirati” u manjim zalogajima, jer je, očito, osjećao da bi se mogao ,,udaviti”, ako bi istinu o vremenu pokušao u sebe unijeti u cjelosti!

Preuzvišeni Allah, dž.š., u Časnom Kur’anu navodi da je čovjeku data mogućnost da neke istine i tajne može spoznati samo do određenih granica - onoliko, koliko mu Allah, dž.š., dozvoljava.

Postavljalo se često pitanje: Šta je čovjek, kao Božije djelo, u beskonačnom okeanu vremena? Mi smo posljednji, krajnji izdanak života - u općem lancu življenja! Naša krv nije prestajala živjeti od prvog čovjeka, Adem pejgambera, do danas, prenoseći se procesom rađanja iz generacije u generaciju. Tako smo mi, u apsolutnom toku trajanja, najstariji izdanak života - stariji smo od svojih djedova i pradjedova, od svojih roditelja, mada se tvrdi suprotno! Tako dolazimo do saznanja da smo cijelog života u našem vremenu trajanja imali potpuno pogrešnu predodžbu.



1 2 3 4 5 next