GOVOR 192.



Preneseno je daje drug nekiZapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - s imenom Hammam, koji bijaše predan Bogu, rekao: "O Zapovjednice vjernih, opisi mi ljude istinski predane Bogu, tako kao da ih vidim." Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - malo je otezao da odgovori, a onda je rekao: "O Ilammame, budi svjestan Boga i cini dobro, jer zaista je Oti s onima koji su Ga svjesni i uz to su cinitelji dobra [Kitr 'an, 16:128]." Hammam ne bijaše zadovoljan time, pa gaje nagonio da govori. Na to je Zapovjednik vjernih hvalio Boga i velicao Ga, te molio blagoslove Njegove na Vjerovjesnika Casnog - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! I potom je rekao:

I znaj, Allah Uzvišeni i Hvaljeni stvorio je doista stvorove onda kada ih je stvorio, potpuno neovisan o pokornosti njihovoj i siguran od neposlušnosti njihove, buduci da Njemu ne šteti neposlušnost onoga ko Mu je neposlušan, niti Mu koristi poslušnost onoga ko Mu je poslušan. On je raspodijelio medu njima zivotne opskrbe njihove i dodijelio im polozaje njihove na svijetu ovome.

Tako su oni koji su svjesni Boga na svijetu ovome dostojni nositelji vrjednota. Govor je njihov ispravan, odijevanje njihovo skromno, a hod njihov krotak. Poglede svoje obaraju pred onim što im je Allah zabranio. Uši svoje zadrzavaju na onome znanju koje je korisno za njih. Ostaju u iskušenjima onakvi kakvi ostaju u udobnostima. Da nema roka koji im je odredjen, duše u tijelima njihovim ne bi ostale cak ni za treptaj oka u zudnji svojoj za nagradom i strahovanju svome od kazne. Stvoritelj je velik u srcima njihovim, tako daje sve drugo osim Njega neznatno u ocima njihovim. Tako je njima Dzennet kao da ga vide, pa uzivaju blagodati njegove. Njima je i Dzehennem kao da ga vide i trpe patnju u njemu.

Srca njihova su ozalošcena, oni ne cine zlo, tijela njihova su mršava, potrebe njihove neznatne, a duše njihove ciste. Strpljivi su u vremenu koje traje kratko, a u ishodu zadobivaju ugodnost koja traje dugo. To je trgovina unosna koju im je Gospodar njihov ucinio podesnom. Svijet ovaj usmjeravao se prema njima, ali oni nisu prema njemu. On ih je bio zatocio, ali su oni otkupili duše svoje od njega.

Tokom noci oni stoje na nogama svojim uceci dijelove Kur'ana i kazujuci ga skladno nacinom odmjerenim; rastuzuju njime duše svoje i traze u njemu lijek za slabost svoju. Kada naidju na ajet koji potice ceznju [za Dzennetom], zudno se nadnose nad njim i duše njihove mu se zeljno okrecu, pa osjecaju kao daje on ispred ociju njihovih. A kada naidju na ajet koji zastrašuje, naprezu uši srca svojih prema njemu i osjecaju kao da huktanje Dzehennema i krici njegovi dopiru do ušiju njihovih. Svijaju se iz leda svojih, padaju nicice na cela svoja, dlanove svoje, koljena svoja i prste nozne, te stalno mole Boga Uzvišenog za oslobodjenje vratova svojih. Tokom dana su blagi, uceni, krjeposni i Boga svjesni. Strah ih cini tankim poput strijela. Onaj ko ih gleda pomisli da su bolesni, ali nisu bolesni, i on kaze da su postali ludi. Zapravo, obuzelo ih je ono što je veliko. Oni nisu zadovoljni neznatnošcu dobrih djela svojih, niti smatraju mnoštvo djela svojih velikim. Uvijek sebe kore i strahuju za djela svoja. Kada se o nekom od njih kazuje pohvalno, on se boji onoga što se o njemu kazuje, pa govori: "Znam se bolje od drugih, a moj me Gospodar zna bolje od mene. Boze moj, ne postupaj sa mnom prema onome što oni govore i ucini me boljim nego što oni misle o meni i oprosti mi ono što oni ne znaju."

Osobitost svakoga od njih u tome je da ti vidiš u njega snagu u vjerovanju, odlucnost s blagošcu, vjeru s uvjerenošcu, zudnju u znanju, znanje u strpljivosti, umjerenost u obilju, poniznost u slušanju, pristojnost u siromaštvu, strpljivost u nevolji, trazenje u dozvoljenom, marljivost u upucenosti i sustezanje od pohlepe. On poduzima djela dobra i strijepi. U vecerima je zaokupljen zahvalnošcu, u jutrima obuzet spominjanjem. Zanociva pun opreznosti i ustaje ujutro pun radosti. Oprezan je da noc ne bi proveo u zaboravu, a obradovan dobrotom i milošcu koje je dobio. Ako strast njegova odbija da prihvati ono što ne voli, on ne prihvaca zahtjev njezin da joj udovolji u onome što ona voli. Radost je njegova u onome što ne prolazi, a ustezanje je njegovo od onoga što ne traje vjecno. On blagost prozima znanjem, a rijec djelom.

Ti vidiš da su nadanja njegova blizu, posrtaji rijetki, srce skrušeno, duša zadovoljna, obrok jednostavan, vjera sigurna, strast umrtvljena i srdzba savladana. Od njega se ocekuje samo dobro, i od njega se ne treba bojati zla. Cak ako bi se zatekao medu onima koji su zaboravni, ubrajao bi se u one koji se sjecaju. Ako je medu onima koji se sjecaju, ne ubraja se u one koji su zaboravni. Oprašta onome koji je bio nepravedan prema njemu. Daje onome ko njemu uskracuje. Obilazi onog koji njega ne obilazi.

GOVOR ruzan daleko je od njega, njegova rijec je blaga, zlo njegovo ne postoji, vrlina je njegova prisutna, dobro njegovo dolazi, zlo njegovo odlazi. Dostojanstven je tokom nevolja, strpljiv u nedacama, zahvalan u udobnosti. Ne cini nepravdu nad onima koje ne voli i ne cini grijeh radi onoga kojeg voli. Prihvaca istinu prije nego što mu je donesen dokaz. Ne upropaŠcuje ono što mu je dato na cuvanje i ne zaboravlja ono cime se opominje. Druge ne naziva imenima pogrdnim. Ne nanosi štetu susjedu. Ne raduje se nesreci tudjoj. Ne sudjeluje u krivom i ne napušta pravo.

Ako je šutljiv, šutnja njegova ga ne ojaduje. Ako se smije, ne podize glas. Ako mu je ucinjeno krivo, podnosi sve dok Se Allah ne osveti za njega. Ja njegovo u jadu je od njega. Ljudi su od njega mirni. On stavlja sebe u teškoce zivota buducega i cini da se ljudi osjecaju sigurni od njega. Udaljavanje njegovo od cega se on udaljava jest ustezanje i cistota, dok je priblizavanje njegovo onome cemu se on priblizava blagost i samilost. Udaljavanje njegovo nije iz oholosti i velicine, niti je priblizavanje njegovo u cilju varke i zavaravanja.

GOVOR 193.

Opis dvolicnjaka



1 2 3 4 5 6 next