GOVOR 204.



GOVOR 204.

Poslijezaklinjanja na vjernost Zapovjedniku vjernih, Talha i Zubejr mu se potuziše da se nije s njima posavjetovao ili zatrazio pomoc njihovu u poslovima. Zapovjednik vjernih odgovori:

Obojica se mrgodite nad sitnicom, a po strani ostavljate ono što je krupno. Mozete li mi reci išta u cemu imate pravo a cega sam vas ja lišio, ili o udjelu koji vam je pripadao a ja vam ga uskratio, ili o muslimanu ma kojem koji je postavio pravo bilo kakvo pred mene pa ja bio nesposoban odluciti o njemu, ili sam ga zanemario, ili pocinio propust u vezi s tim?

Boga mi, nisam imao nikakve zelje za hilafetom, niti ikakvu potrebu za upravljanjem. Ali vi ste me sami pozvali njemu i nagovarali me za njega. A kada je hilafet dospio meni, pazio sam na Knjigu DJoziju i na sve što nam je On u njoj naredio i odredio kako bismo po tome sudili. I to sam slijedio. A isto sam to cinio s onim stoje Vjerovjesnik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - propisao kao Sunnet svoj. I slijedio sam ga. U tome nisam imao potrebe za mišljenjem vašim ili mišljenjem bilo koga drugog, niti je postojao propis ikakav spram kojeg sam bio neznalica i radi kog je trebalo potraziti savjet od vas ili moje brace muslimana. Daje bilo tako, ne bih se okrenuo od vas ili od ostalih.

Što se tice pozivanja vašeg na pitanje jednakosti, to je ono o cemu ja nisam donio odluku po mišljenju svome, niti sam to ucinio po prohtjevu svome, vec sam uvidio - a i vi ste uvidjeli - daje sve stoje donio Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - bilo sasvim upotpunjeno. Nisam osjecao zato potrebu nikakvu da vam se obratim u pogledu udjela koji je Allah odredio i za koji je postavljen propis Njegov. Zato, Boga mi, u tome vas dvojica, ili bilo ko drugi, ne mozete imati prednost nikakvu u mene. Neka Allah podrzi srca naša i srca vaša u Istini i neka podari i vama i nama strpljivost.

A onda je on - mir neka je na nj! - rekao:

Allah se smilovao covjeku koji, kada vidi istinu, podrzava je, ili, kada vidi krivdu, odbacuje je, te tako istinom pomaze onoga koji je uz Istinu.

GOVOR 205

Zapovjednik vjernihcuo je, tokom Bitke na Siffmu, neke od ljudi svojih kako grde Sirijce. Tada je on rekao:

Ne volim što pocinjete grditi, ali da opisujete djela njihova i izvješcujete o stanjima njihovim - to bi bio bolji nacin govorenja i uvjerljiviji put dokazivanja. Umjesto da ih grdite, trebalo bi reci: "O Boze! Poštedi krv našu i krv njihovu, proizvedi pomirenje izmedju nas i njih, te ih izvedi iz zablude njihove, pa da onaj koji ne zna istinu nju upozna i da se onaj koji je sklon pobuni i nasilju odvrati od toga."

GOVOR 206.

Zapovjednikvjernih vidje, u Bici na Siffinu, imama Hasana - mir neka je na njih! - kako vrlo brzo odmice da bi se borio. Tada on rece:

Zadrzite mi mladica tog da ne bi uzrokovao propast moju, jer nerado šaljem tu dvojicu prema smrti, da se smrcu njihovom ne bi prekinula nasljedna loza Vjerovjesnika - Allah blagoslovio njega i potomke njegove!



1 2 3 4 5 6 7 8 next