Husejnova a.s. smrt



 

''Da lipostoji neko ko će nam pomoći? Da li postoji neko ko će pružiti zaštitu ženama i nejači iz Pejgamberove familije?'', čule su se njegove riječi. Zvuk bubnjeva je još uvijek održavao isti ratni ritam. Kada se vratio među šatore, Ummi Rubab ga je pozvala i pokazala mu na kolijevku gdje je ležao Ali Asgar, beba stara oko šest mjeseci. Svaka minuta je povećavala agoniju djeteta za kojeg je bilo sigurno da će uskoro umrijeti od žeđi. Husejn uzima sina, zamotaje ga u ogrtač i kreće ka neprijateljskim položajima da moli za koju kap vode.

    ''O vojnici Kufe i Damaska, došao sam do ovog mjesta na poziv vašeg naroda da im predočim islamsko učenje. Umjesto da nas ugostite vi ste nas izdali. Spriječili ste nas da dođemo do vode u zadnja tri dana. Pobili ste mi prijatelje, rođake, braću i sinove. Po vama mi smo krivi za zločin jer se odbijamo pokoriti tiraninu

Jezidu. Ovo dijete koje držim pred vama nije počinilo nikakav zločin. Zadnja tri dana nije okusilo vode i sada ga gledam kako umire od žeđi. Islam je vjera koju tvrdite da slijedite, pa vas u ime islama molim da mu podate nekoliko kapi vode i spasite ga da ne umre. Siguran sam da mnogi od vas imaju djecu ovog doba, pa za ljubav vaše djece dajte mu da pije.''

    Odjednom se desi mrtva tišina. Primijećeno je komešanje među vojnicima sa druge strane. Svijest ljudskosti nije mogla da se ne probudi. Dosta je bilo dosta - kako opravdati nepravdu prema nevinom djetetu. Počeli su prilaziti 'Amru Saadu i tražiti da se djetetu da vode.

 

    ''Nema popuštanja, nema vode sve dok se na pokori.'' ''Ali, šta dijete ima s tim!?'' Komandir je primijetio kolebanje među vojnicima. ''Gdje je Hurmala?'' - Amr je uzviknuo. Trebalo je raditi brzo, jer će Husejnov govor prouzrokovati pobunu. Kada je ovaj dobro uvježbani strijelac došao, Amr mu je rekao: ''Hurmala, ućutkaj Husejna!''

Ovaj je uzeo luk, postavio strijelu i nanišanio u bebu. Primijetio je ženu iza Husejnovog ramena koja je povirivala iz šatora. Ovo mu poremeti koncentraciju.

''Ko je ona?'' - pitao se. Odjednom mu pade na pamet  da to ne može biti niko drugi nego majka  mališana. Opet je podigao luk i nanišanio. I opet mu je ona privukla pažnju. '' Zar ubiti dijete pred majčinim očima? - ponovo mu je ruka klonula. ''Hurmala, zar želiš pobunu? Brzo nam pokaži šta umiješ i velika te nagrada čeka!'' - reče Amr Saad. Treći put se nije puno mislio: podigao je luk, nanišanio i otpustio strijelu koja se zabola u Husejnovo rame prolazeći kroz dječakov vrat. Krv iz Ali Asgarovog vrata je prsnula po očevom licu, natapajući mu bradu i slijevajući se niz grudi. Kratki trzaji ručicama i nogicama poslije čega se mališanovo tijelo zauvijek umirilo. ''Moj sine, kako su se nisko spustili nemajući milosti ni prema tebi, slabašnom i nevinom.''

Husejn se vraćao ka šatoru dječakove majke. Šta joj reći? Umjesto gutljaja vode sinu su ti poslali strijelu koja je prolila njegovu krv po žednom pijesku Karbale. Vlastitim rukama ga je zakopao. ''Bože! Ti si mi svjedok da se nisam  kolebao ni trenutka u svojoj dužnosti i u žrtvovanju najmilijih: djece i rođaka, uključujuči i ovog zadnjeg, najmlađeg.''

 



1 2 3 4 5 next