Abu Zerr al-Gifari



Abu Zerr al-Gifari(umro 652) je jedan od ashaba Božijeg poslanika i fokus današnje ideološke debate. Kao i o drugim ashabima Božijeg poslanika, i o Abu Zerrovom životu i odnosu sa ranom zajednicom Muslimana imamo nekoliko izvještaja. Veæina ovih izvještaja odražava rani raskol islamske povijesti. Kako se prenosi Abu Zerr Jundub b. Junade al-Gifari je došao da sretne poslanika u Mekki. Bio je jedan od najranijih preobraæenika u islam i dovoljno hrabar da to javno obznani Kurejšu. Na to su ga Kurejševiæi zarobili i vjerovatno bi ga i ubili da ih nisu podsjetili na stratešku poziciju koju je njegov klan imao za njihov trgovaèki put. Ovo bi mogao biti razlog zašto je poslanik od njega tražio da se vrati u Mekku i poziva svoj narod u novu vjeru. Zbog toga Abu Zerr sve do oslobodjenja Mekke nije uèestvovao u prvim bitkama izmedju muslimana i Kurejša. Kasnije, nakon smrti Božijeg poslanika, u ranim osvajanjima je uèestvovao kao obièni vojnik. Kada je poèeo zagovarati podjelu sve obilnije sirijske riznice ponovo je postao upadljiv. Nakon što ga je Osman pozvao nazad u Medinu biva prognan u Rebezu- selo u blizini Medine. Umro je dvije godine prije atentata na Osmana. (Cameron, 1973, str. 26-49)

Iako Abu Zerr nije uèestvovao u prvom velikom politièkom i religijskom rasdoru u islamu, kritika koju je uputio na raèun Osmanove vladavine je bila plodno tlo za kasniju interpretaciju islama. Sunije posebno cijene njegov asketizam i pobožnost, ali pridaju malo pažnje njegovom kritikovanju Osmanovog upravljanja i detalju njegovog konaènog progona. Pored toga, oni posebno hvale hrabrost koju je pokazao povodom prihvatanja islama u neprijateljskoj Mekki i kasnijim bitkama. Nasuprot toga, ši’ije naglašavaju njegovu ranu bliskost Aliji i prikazuju ga kao idealnu pristašu Alijinog pokreta nakon smrti Božijeg poslanika. Zbog ovog drugog Abu Zerr æe kasnije postati simbol uzornog muslimana koji je odan porodici poslanika. (Haarman, 1978, str. 285.)
Danas Abu Zerr je reinkarniran u debati izmedju islama i modernih socio-politièkih ideologija. Na temeljima njegovog kritiziranja gomilanja bogatstva egipatski skolar Muhamed Zerkavi ga je prikazao kao savršenog muslimana socijalistu. Medjutim i ši’ijska i sunijska ulema je odbacila ovu radikalnu predodžbu jednog ashaba Božijeg poslanika. Kako bi zaustavio ovakvu radikalizaciju ranog perioda islama zejh Azhara Abd el-Halim Mahmud je èak sugerirao da Abu zerr nije uopšte ni bio ashab. (Haarman, 1978, str. 286.)

Iako medju ši’ijskom ulemom Abu Zerrov status nije bio ozbiljno ugrožen, ideološke bitke oko njegovih islamskih i socijalistièkih sklonosti su bješnjele. Ali zeriati (umro 1977) prevodi jednu Abu Zerrovu arabsku biografiju i tako upoznaje svoju iransko-ši’ijsku audijenciju sa modernom koncepcijom Abu Zerra. Abu Zerr zeriatija je ostao idealni ši’ijski model medjutim sada uzimajuæi radikalne dimenzije moderne misli ukljuèujuæi izmedju ostalog odbacivanje priznate religije. (Sachedina, 1983) Potpuno oèekivano iranska ulema je odbacila ovu pretjerano materijalnu i radikalnu interpretaciju Abu Zerrove liènosti. (Mutahheri, 1986, str. 117-118.)

(Vidi takodjer zeriatijevu biografiju.)


Bibliografija

Abrahamian, Ervand. “Ali Shariati: Idelogue of the Iranian Revolution.” U Islam, Politics, and Social Movement, izdao Edmund Burke, III, i Ira Lapidus, str. 289-297. Berkeley, 1988.

Cameron, Archibald J. Abu Dharr al-Ghifari: An Examination of His Image in the Hagiography of Islam. London, 1973. Iscrpan prikaz Abu Zerra u islamskoj misli.

Haarman, Ulrich. “Abu Dharr: Muhammad’s Revolutionary Companion.” Muslim World 68 (1978):285-289. Kritièki osvrt na Cameronov prikaz.

Mutahhari, Murtaza. Social and Historical Change. Berkeley, 1986.

Sachedina, A.A. “Ali Shariati: Ideologue of the Iranian Revolution.” U Voices of Resurgent Islam, izdao John L. Esposito, str. 191-214. New York i Oxford, 1983.


Abdul Kadir I. Tayob


Izvor: John L. Esposito (1995), The Oxford Encyclopedia of The Modern Islamic World, New York, Oxford University Press, str. 19.



1 next