Muta brak



 (privremeni brak)I dio

Joڑ jedan od pogreڑno shvaćenih i od nekih modernista posebno kritikovanih elemenata ڑiizma je privremeni ili muta brak. Definitivno je utvrđena historijska činjenica da je na početku Islama, tj. između početka objave i iseljenja časnog Poslanika u Medinu, zajedno sa stalnim brakom među Muslimanima bio praktikovan i privremeni, ili muta brak. Kao primjer se mo‍e navesti slučaj Zubejra Sahabija koji je ovim brakom o‍enio Esmu, Ebu Bekrovu kćerku; iz ovog braka su rođeni Abdulah ibn Zubejr i Urva ibn Zubejr. Ove ličnosti su pripadale najčuvenijim drugovima Allahovog Poslanika. Očigledno, da je ovaj brak bio nezakonit i vrsta preljube, koja je po Islamu jedan od najte‍ih grijehova i za sobom povlači teڑke posljedice, on nikad ne bi bio praktikovan od ljudi koji su bili među uglednim ashabima. Privremeni brak je takođe bio sklapan od vremena iseljenja do smrti Allahovog Poslanika. Čak i poslije tog događaja, za vrijeme vladavine prvog halife i jednog dijela vladavine drugog, muslimani su nastavili da ga praktikuju sve dok ga nije zabranio drugi halifa koji je onim koji su ga praktikovali zaprijetio kamenovanjem. Drugi halifa je, prema svim izvorima, napravio sljedeću izjavu: "Za vrijeme Allahovog Poslanika i Ebu Bekra su postojala dva mutaha koja sam ja zabranio i kazniću svakog ko ne posluڑa moja naređenja. Ova dva mutaa su muta u vezi had‍d‍a (1) i muta u vezi ‍ene".  Mada su se u prvo vrijeme neki od ashaba i njihovih sljedbenika protivili ovoj zabrani drugog halife. Od tog vremena suniti su počeli da smatraju da je muta brak nezakonit. ٹije, međutim sljedeći učenje Imama iz Poslanikove Porodice, nastavili su da ga smatraju valjanim kao ڑto je i bio za vrijeme samog Allahovog Poslanika.  U Kur'anu Bog u odnosu na vjernike ka‍e: "I koji stidna mjesta svoja čuvaju, - osim od ‍ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslu‍uju; a oni koji i pored toga tra‍e, oni u zlu sasvim pretjeruju (Mu'minun : 5 – 7) Isto tako:, "I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali i ‍ivjeli jedino sa ‍enama svojim ili sa onima koje su u vlasniڑtvu njihovu - oni, doista, prijekor ne zaslu‍uju, -a oni koji tra‍e izvan toga, oni u grijeh upadaju (Mearid‍: 29-31). Ovi ajeti su objavljeni u Medini, i od vremena njihovog objavljivanja pa do hid‍re, dobro je poznato da je među Muslimanima bio praktikovan muta brak. Da muta brak nije bio zakonit brak i da one ‍ene koje su se udale saglasno ovom braku nisu bile zakonske ‍ene, sigurno je da bi prema ovim ajetima one bile smatrane prekrڑiteljima zakona i praktikovanje muta braka bi bilo zabranjeno. Odatle je jasno da je muta brak - budući da nije bio zabranjen od strane Poslanika - bio zakonit brak, a ne oblik brakolomstva ili preljube. Legitimnost muta braka, kao ڑto dokazuje sljedeći ajet objavljen poslije hid‍re nastavila se od vremena hid‍re do Poslanikove smrti: "i onima od kojih tra‍ite zadovoljstvo (istamtatum, istog korijena kao muta ) - ‍eneći se njima, - dajte njihov dio kao dug.(Nisa : 24) Oni koji se protive ڑiizmu tvrde da je ovaj ajet iz sure "Nisa" kasnije bio ukinut, međutim, ڑije ne prihvataju ovo viđenje. Stvarno, riječi drugog halife navedene ranije, najbolji su dokaz da su sve do vremena njegove zabrane takvi brakovi bili praktikovani. Neprihvatljivo je da bi - ukoliko je muta brak bio ukinut i zabranjen - on nastavio da se praktikuje kod Muslimana za vrijeme ‍ivota i poslije smrti Allahovog Poslanika do vremena drugog halife; i da - ako je bio ukinut - nisu preduzete nikakve akcije da se on zabrani. Ne mo‍emo prihvatiti tvrđenje da je jedina stvar koju je uradio drugi halifa bilo stavljanje na snagu naređenja o njegovoj zabrani i ukidanju dato od samog Poslanika, jer se takva mogućnost negira jasnim riječima samog drugog halife "Za vrijeme Allahovog Poslanika i Ebu Bekra su postojala dva mutaha koja sam ja zabranio i kazniću one koji ne posluڑaju moja naređenja".  Legitimnost muta braka, isto kao i razvoda, takođe moramo razmotriti i sa stanoviڑta zakonodavstva i čuvanja javnih interesa. Očigledno je da se zakoni i propisi izvrڑavaju sa ciljem očuvanja vitalnih interesa ljudi u druڑtvu, i obezbeđivanjem njihovih interesa. Legitimizacija braka unutar ljudske vrste, od njenog nastanka do danas je odgovor na nagonsku te‍nju za polnom zajednicom. U toku cijele historije ljudskog druڑtva, među svim narodima na zemlji, stalni brak je bio neprekidno praktikovan. I pored ove činjenice, u svim zemljama na svijetu, u velikim i malim gradovima, skrivenim i javnim mjestima, i pored svih napora da se to zabrani, dolazi do vanbračnih polnih odnosa i preljube. Ovo je sam po sebi najbolji dokaz da stalni brak nije u stanju da zadovolji polni nagon svakog i da za ovaj problem mora da se tra‍i rjeڑenje. Islam je univerzalna religija čije zakonodavstvo u razmatranje uzima sve vrste ljudskih bića. Uzimajući u obzir činjenicu da stalni brak ne zadovoljava seksualni nagon određenih ljudi i da prema Islamu vanbračni odnosi i preljuba va‍e za najotrovnije poroke koji uniڑtavaju ڑistoću i urednost ljudskog ‍ivota. Islam je pod posebnim uslovima moralne prirode, koje ga čine različitim od preljube i vanbračnog ‍ivota i oslobađaju njihove ڑtetnosti i izopačenosti, ozakonio privremeni ili muta brak. Ovi uslovi podrazumjevaju neophodnost da je ‍ena neudata, da se privremeno uda samo jednom i za samo jednog muڑkarca, i da poslije razvoda treba da sačeka period za vrijeme kojeg mo‍e ponovo da se uda (idda) koji je jednak polovini du‍ine koja se čeka u slučaju stalnog braka. Ozakonjenje privremenog braka u Islamu je urađeno sa ciljem da se unutar svetog zakona dopuste mogućnosti koje minimalizuju grijeڑne posljedice ljudskih strasti, koje, ukoliko se zakonski ne usmjere, mogu se manifestovati na mnogo opasniji način izvan strukture vjerskog zakona.

1. Had‍d‍ el-muta je vrsta hodočaڑća koji je ozakonjen pri kraju ‍ivota Allahovog Poslanika.