GOVOR 185-197



 

GOVOR 185.

O Jednoci Bozijoj Govor ovaj sadrzipocela znanja kojih nema ni u jednome govoru drugom

Onaj koji Mu dodjeljuje stanja ne vjeruje u Jednost Njegovu, niti onaj koji Ga usporedjuje shvaca zbilju Njegovu. Onaj koji Ga prikazuje ne upoznaje Ga. Onaj koji pokazuje na Nj i zamišlja Ga ne domišlja Njega. Sve stoje poznato kroz sebe - stvoreno je, a sve što postoji uslijed drugog - posljedica je. On djeluje, ali ne pomocu sredstva. On ustvrduje mjere, ali ne djelatnošcu mišljenja. On je imucan, ali ne pribavljanjem.

Vremena nisu s Njim, a sredstva Mu ne pomazu. Bivanje Njegovo prethodi vremenima. Jestost Njegova prethodi ne-jestosti, a vjecnost Njegova prethodi pocetku. Njegovim stvaranjem osjetila obznanjeno je da On nema osjetila nikakvih. Oprecnostima u razlicitim stvarima obznanjeno je da On nema oprecnosti nikakve, a slicnošcu medu stvarima obznanjeno je da nema ništa Njemu slicno. On je ucinio svjetlost oprecnom tmini, sjaj mrklini, suhocu vlazi i toplinu studeni. On stvara sklonost medu pojavama protivnim.

On stapa oblike razlicite, priblizava udaljene i razdvaja spojene. On nije granicama ogranicen ni brojevima izbrojan. Zasebnosti tvarne mogu okruzivati stvari vrste nj ihove, a dijelovi tijela mogu ukazivati na ono što je slicno njima. Izraz "buduci da" opovrgava vjecitost njihovu, izraz "nakon" opovrgava njihovo bivanje oduvijek, a izraz "kao da nije" drzi ih dalekim od savršenosti.

Kroz njih Se Tvorac njihov pokazuje umovima i kroz njih je On zašticen od pogleda ociju. Mirovanje i kretanje ne odnose se na Njega, jer kako bi se moglo odnositi na Njega ono što je On Sam potakao!? I kako bi se nešto stoje On stvorio izvorno ponovno moglo pojaviti u Njemu, i kako se nešto stoje On izvorno izveo u postojanje moze pojaviti u Njemu!? Ako to ne bi bilo tako, On Sam bio bi raznolik u Sebi, bit Njegova bi postala djeljiva i zbilja bi Njegova bila sprijecena da se smatra vjecnom. Da je za Nj postojala ikakva prednjost, za Nj bi takodjer postojala i straznjost neka. On bi trebao upotpunjavanje samo ukoliko Ga zadesi manjkavost. U tome bi se slucaju u Njemu pojavili znaci stvorenosti i On bi postao znak umjesto znakova koji vode Njemu. Kroz Njegovu moc odbijanja na Njega ne moze utjecati ono što utjece na drugo mimo Njega.

On je Onaj Koji Se ne mijenja i na Njega se ne odnosi išcezavanje. Postupak postavljanja ne dolikuje Mu. On nikoga nije rodio da bi On bio smatran rodjenim. On nije rodjen, jer bi u protivnom bio obuhvacen u granice. On je tako visoko da bi imao sinove. On je tako cist da bi doticao zene. Zamišljanje Ga ne moze doseci tako da bi Mu dodijelilo kolicinu. Razumijevanje ne moze misliti o Njemu tako da bi Mu dalo oblik. Osjetila Ga ne zamjecuju tako da bi Ga osjecala. Ruke Ga ne mogu dotaci tako da bi Ga pogladile. On Se ne mijenja ni u kakvom uvjetu. On ne prolazi iz jednog stanja u drugo. Noci i dani Ga ne postaravaju. Svjetlost i tama ne mijenjaju Ga. Ne moze biti receno da On ima granicu ili krajnost, kraj ili završetak. Niti stvari upravljaju Njime tako da bi Ga uzdigle ili da bi Ga spustile, niti Ga išta nosi tako da bi Ga napinjalo ili Ga drzalo uspravnim. On nije ni unutar oblika, ni izvan njih. On šalje vijesti, ali ne jezikom i glasom. On cuje, ali ne otvorima usnim i osjetilima slušanja. On kazuje, ali ne izgovara rijeci. On cuva, ali Ga cuvanje ne zamara. On odredjuje, ali ne uvjezbavanjem misli Svoje. On voli i pristaje bez cuvstvenosti ikakve. On mrzi i osjeca ljutnju bez briznosti ikakve. Kada On hoce nešto stvoriti, On kaze "Budi!" i ono jest, ali ne glasom koji odzvanja, niti pozivom koji se cuje. Govor je Njegov - neka je On Uzvišen! - cin stvaranja Njegova. Sklonost Njegova nikada nije postojala prije tog. Daje ona bila vjecna, bio bi i drugi bog.

Ne moze biti receno daje On nastao poslije nebivanja Njegova, buduci da bi u tome slucaju Njemu bila pripisana svojstva stvorenog, te ne bi preostalo razlike nikakve izmedju tog i Njega i On ne bi imao odlike nikakve nad tim. Tako bi Tvorac i tvorevina postali jednaki, a Pokretac i pokrenuto bili bi na razini istoj. On je stvorio sve stvoreno, bez uzora ikakva koji je napravio neko drugi, i On nije osigurao pomoc bilo cega iz stvaranja Svoga.

On je stvorio Zemlju i obdrzava je bez uposlenosti ikakve, ucvrstio je bez potpore, ucinio da stoji bez nogu, uzdigao je bez stupova, zaštitio je od uvijanja i krivljenja, obranio je od mrvljenja i rastavljanja. On je utvrdio planine njezine poput panjeva i ukrutio stijene njezine, dao da u izobilju provru izvori njezini i široko rascijepio doline njezine. Što god je On napravio ne trpi bilo kakav tok i što god je On ojacao ne trpi bilo kakvu slabost.

On Se pokazuje nad njom vlašcu i velicinom Svojom. On zna unutarnjost njezinu kroz znanje i poznavanje Svoje. On je visoko iznad svega njezinoga uzvišenošcu i dostojanstvenošcu Svojom. Ništa njezino što On trazi ne opire Mu se, niti Mu se suprotstavlja tako da bi Ga nadvladalo. Brzac nikakav ne moze pobjeci od Njega tako da bi Mu utekao. On nije ovisan o bilo kojem imucnom tako da bi ga on opskrbljavao. Sve Mu se potcinjava i ponizno je pred velicinom Njegovom. Ništa ne moze izbjeci vlasti Njegovoj nekome drugom da bi se susteglo od blagodati Njegove ili kazne Njegove. Nema ništa usporedno Njemu da bi se s Njim moglo mjeriti i niko nije kao On da bi Mu bio jednak.



1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 next